Njemački plan za reformu prava na azil
3. prosinca 2019
Godine prolaze, a u debati oko reforme zajedničkog sustava azila u Europskoj unijine događa se ništa ili gotovo ništa – to tvrde bez okolišanja i diplomati koji rade za Uniju. Migracijska politika je unijela jaz među zemljama članicama. Zemlje na istoku, ali i neke zapadne članice, odbacuju model raspodjele migranata po ključu ili kvoti. Države na vanjskim granicama Unije i zemlje koje su glavni cilj migranata, među njima i Njemačka, žele se izboriti za to da se osobe kojima je potrebna zaštita, dakle ratne izbjeglice i podnositelji zahtjeva koji imaju realne šanse za dodjelu azila, ubuduće „podijeli" po cijeloj Europskoj uniji.
Prošla Komisija, čiji je mandat okončan s posljednjim danom studenog, u tom je kontekstu ponudila sedam zakonskih prijedloga, ali oni nisu svi mogli biti usvojeni jer su neke zemlje blokirale taj proces – na primjer Mađarska, Poljska ili Austrija. Njemački šef MUP-a Horst Seehofer (CSU, naslovna fotografija) sada želi nekako pokrenuti stvari s mrtve točke. On je na sastanku sa svojim kolegicama i kolegama iz EU-a na stol stavio papir koji nudi temelje za neku novu, buduću politiku azila. Najvažnije točke:
- Zaštita vanjskih granica EU-a
- Predispit zahtjeva za dodjelom azila već na vanjskim granicama
- Odbijanje migranata koji nemaju valjan razlog za dodjelu azila
- Preraspodjela izglednih kandidata na sve članice Europske unije, i to već na vanjskim granicama
Ništa novo…
"Ništa od tih prijedloga nije stvarno novost", priznao je Horst Seehofer u ponedjeljak na sastanku ministara unutarnjih poslova u Bruxellesu, „ali odlučujuće je što će se sad dogoditi." Seehofer kaže da sve više izbjeglica stiže na vanjske granice EU-a, i to „iz svih smjerova". Njemačkom ministru je posebno važno da se bolje zaštiti vanjske granice Unije u Grčkoj, Španjolskoj, Bugarskoj, Italiji i Hrvatskoj. „Važno je da mi njemačkim stanovnicima možemo reći da će se pitanje sigurnosti ubuduće provjeravati na vanjskim granicama."
A na granicama Njemačke, zemlje koja je okružena praktički kompletno članicama EU-a, iz dana u dan se registrira „nevjerojatno puno" ilegalnih pokušaja ulaska, među njima su i ljudi s kriminalnom pozadinom tvrdi Seehofer. U srijedu (4.12.) šef njemačkog MUP-a namjerava predstaviti i konkretne podatke o broju ulazaka preko njemačke granice – na kojoj se već nekoliko godina pojačano kontrolira.
Dublin: da ili ne?
Važeća pravila EU-a, takozvani „Dublin" (sporazum postignut u Dublinu), definira da su za postupak provjere/dodjele azila mjerodavne one zemlje na čije je tlo podnositelj zahtjeva prvi put kročio na tlo EU-a. Sve zemlje Unije smatraju da je taj sustav zastario – zato što su Grčka, Malta i Italija vidno preopterećene kao zemlje na čije tlo prvi put kroči najveći dio izbjeglica i migranata. "Dublin je propao", to je rekla već i njemačka kancelarka Angela Merkel. Na drugoj strani Njemačka se trenutno, prilikom vraćanja migranata u Italiju ili Austriju, poziva upravo na – Dublin. I sad ministar unutarnjih poslova Seehofer signalizira ipak da je spreman na temeljitu reformu sustava.
Druge zemlje, poput Francuske, to odbacuju. One se ne žele odreći Dublina. Novi sustav azila morao bi sadržavati i odredbu o preraspodjeli osoba kojima je potrebna zaštita, tj. osoba koje imaju izglede da uopće dobiju azil, na sve članice Unije. A Seehofer se ne želi pomiriti s odbijanjem nekih država koje generalno odbacuju ideju o prihvatu izbjeglica, tražitelja azila i migranata. „Ne može se na jednoj strani tražiti podršku Europe, a na drugoj ne pokazati solidarnost kad se radi o prihvatu izbjeglica. To se ponovno mora diskutirati i riješiti", kaže Seehofer.
Nova Komisija, novi prijedlog
Nova Europska komisija bivše njemačke ministrice obrane Ursule von der Leyen u veljači ili ožujku iduće godine namjerava predstaviti novi prijedlog promjene sustava azila. Vjerojatno se može očekivati da mjerodavni povjerenik Margaritis Schinas odustane od obvezujućeg mehanizma za raspodjelu. Države koje ne žele prihvatiti te ljude, mogle bi se „izbaviti" od te obveze – na primjer novcem ili nekim materijalnim dobrima. Taj koncept „fleksibilne solidarnosti" podržava i njemački ministar Seehofer. Ne može se više „beskonačno" čekati dok se 27 zemalja članica ne usuglasi oko ključa za raspodjelu, rekao je on u Bruxellesu.
Margaritis Schinas, povjerenik koji je u novoj Komisiji zadužen za područje poticanja europskog načina života, objasnio je kako je oko tog pitanja u potpunosti „sinkroniziran" s njemačkim šefom MUP-a. I dodaje kako sad treba pokrenuti novi pokušaj i poraditi na stvaranju povjerenja među zemljama članicama.
Pomoć preko zime
Šefovi država i vlada zemalja članica EU-a već su u lipnju 2018. zatražili utemeljenje takozvanih „platformi" za iskrcavanje migranata, odnosno azilantskih centara na vanjskim granicama EU-a, kako bi se tamo u roku od nekoliko dana moglo odlučiti o nekom konkretnom zahtjevu. I od tada se nije dogodilo puno toga. Više-manje su propali pokušaji Europske komisije da s afričkim zemljama pregovara o kampovima za migrante, kako bi ih se demotiviralo da kreću na put preko Sredozemlja, a time i okonča „poslovanje" krijumčara ljudi. Isto tako do danas ni jedna zemlja Unije nije spremna da se baš na njezinom tlu podigne centar za azilante. Presude Europskog suda o obvezujućoj raspodjeli izbjeglica i tražitelja azila vlade Mađarske i Poljske su jednostavno – ignorirale.
Neovisno o načelnoj i vjerojatno dugotrajnoj raspravi EU bi trebao ponuditi pomoć zemljama na „Balkanskoj ruti", posebice zato što je stanje tamo u ovim zimskim danima „teško", smatra Seehofer. On je ponudio pomoć njemačkih službi koje bi na terenu trebale podići smještajne kapacitete koliko-toliko prikladne za trenutne vremenske prilike na terenu. Stvari bi morale teći „uredno", dodao je Seehofer.
Na grčkim otocima trenutno se nalazi nekoliko tisuća migranata – u prepunim kampovima. U Bosni i Hercegovini i Srbiji dodatnih nekoliko tisuća ljudi kampira u uvjetima neprikladnima za život ljudi.