Njemačko ujedinjenje - zadaća i za sljedeće generacije
3. listopada 2019
Podjela Njemačke se osjetila u brojnim obiteljima – braća i sestre su bili razdvojeni, a brojna djeca su imala tetke ili stričeve u drugom dijelu zemlje. Gradnja Berlinskog zida1961. je tako dovela do mnogih obiteljskih drama. Većina onih koji su to doživjeli kao odrasli ljudi u međuvremenu su umrli ili su jako stari. Nestali su svi oni za koje je „jedinstvo" uvijek bilo osobna želja. Podjela je za njih bila greška koja je donijela patnje i koju je trebalo nadvladati. Zato je i među mnogim zapadnim Nijemcima postojala velika spremnost da pomognu rođacima u ekonomski mnogo slabijoj Istočnoj Njemačkoj. Slali su im u DDR tisuće paketa s kavom, južnim voćem, odjećom i dobrom čokoladom.
No, već je za djecu te generacije podjela Njemačke tijekom 70-ih i 80-ih godina bila normalno stanje. Jer, ona su rasla ili u Zapadnoj ili u Istočnoj Njemačkoj i prema tome – u potpuno različitim svjetovima.
Došla je velika nezaposlenost
Na Zapadu su šezdesetosmaši odjednom počeli postavljati svojim roditeljima pitanja o njihovoj ulozi u nacionalsocijalizmu. Pojmovi kao što su „nacija" ili „domovina“ su odjednom počeli važiti kao nadiđeni i snobovski – internacionalizam je postao popularan. Europska zajednica je nudila put iz potisnutih pitanja o nacionalnoj krivici. Rođaci u Istočnoj Njemačkoj su u sivoj svakodnevici svoje diktature živjeli negdje daleko.
A onda je došla revolucija 1989., pad Zida i godinu dana kasnije i ponovno ujedinjenje Njemačke. No, kada je euforija prošla, istok zemlje je izgubio na značenju. Ni danas 20 posto zapadnih Nijemaca još nikada nije posjetilo istočnu Njemačku!
Poslije „preokreta", kako je također zvana revolucija iz 1989., sa Zapada su potekle stotine milijardi za obnovu siromašnog istoka. No, preokret je za mnoge istočne Nijemce značio prije svega nezaposlenost – svaki drugi je izgubio posao. Zapad koji su postali i oni, Zapad koji je nekada u paketima s robom tako lijepo mirisao i izgledao kao raj, pokazao se kao surovo konkurentsko društvo. Idealna slika je brzo izblijedjela. Oni koji nisu mogli, ili nisu htjeli, držati korak, povukli su se i počeli uljepšano govoriti o DDR-u.
Srastanje je prerano zapelo
I stranke su izgubile interes za unutarnjemačko srastanje. Jest, ponosno su prezentirani ekonomski podaci prema kojima se napredovalo – što je bilo i točno. No, nitko se nije usuđivao ozbiljno pokrenuti raspravu o vremenu revolucije i njegovim gubitnicima. Na Zapadu mnogi nisu htjeli slušati o tome i zvali su svoju braću i sestre u istočnoj Njemačkoj „istočnjacima koji samo kukaju", govoreći im da konačno trebaju prestati sa svojim negativnim pričama. Pri tome su istočni Nijemci htjeli govoriti o tome kako su se osjećali kada su se takorekuć preko noći probudili u drugoj državi s novim i njima nepoznatim pravilima i zakonima. Na kraju krajeva DDR je 3. listopada 1990. pristupio Saveznoj Republici Njemačkoj – njihova država je, dakle, nestala.
Obje generacije – i ona koja je živjela za vrijeme gradnje zida i ona koja je slavila njegov pad – mnogo toga su doživjele, mnogo propatile. Ima stvari s kojima se ni jedni ni drugi još nisu suočili. A takve stvari ne mogu jednostavno nestati, već se prenose na sljedeće generacije.
Desničarska „Alternativa za Njemačku" je uočila taj princip i iskoristila ga za sebe. „Dovrši politički preokret!" – bio je njezin glavni slogan na pokrajinskim izborima u istočnoj Njemačkoj. Pozivanje na 1989. je očito uspjelo jer je AfD postigao rekordan uspjeh na izborima – i to upravo među mladima.
Mora se hrabro dalje
Ujedinjenje i povijest političkog preokreta još nisu završeni. Ono o čemu roditelji, djedovi i bake ne mogu ili ne žele govoriti bit će tema za njihovu djecu i unuke. Način na koji će se oni suočiti s tim naslijeđem bit će presudan za budući suživot istočnih i zapadnih Nijemaca. Mirna revolucija i ponovno ujedinjenje su bili i ostali sretni trenuci za Nijemce. Ta priča se mora pripovijedati dalje - s jedne strane.
S druge strane, potrebna je hrabrost i politička volja da se govori o problemima u vremenu preokreta. Bila bi šteta da se to poglavlje povijesti prepusti onima koji ga hoće instrumentalizirati u političkoj borbi. Istok i Zapad ne smiju više nikada dozvoliti da ih razdvoje!