Noć kada je "pokopan" DDR
22. kolovoza 2010
Stari vic je dotrajao, a glasio je ovako: "Kada DDR sa 65 godina ode u mirovinu, tada može na zapad". Međutim, DDR-u je to uspjelo već nakon 40 godina. U noći, kada je donosena odluka, kod nekih zastupnika našle su se i suze u očima, opisuje Klaus Taubert, bivši dopisnik istočno-njemačke agencije ADN. Legendarno 30. zasjedanje istočnonjemačkog parlamenta ili Volkskammera, na kojom je zapečaćena sudbina Njemačke Demokratske Republike, dogodila se samo dva sata nakon sjednice na kojoj su zastupnici razgovarali o budućem uređenju istočno-njemačkih izbornih jedinica. Uvečer, 22. kolovoza premijer Lothar de Maiziere zakazao je izvanrednu sjednicu, na što je kao premijer DDR-a imao pravo. Sjedinca je počela u 21 sat. Još uvijek je budućnost Njemačke bila otvorena.
CDU, koji je tada vodio koalicijsku vladu, nalazio se u teškoj krizi. Dva dana pije toga, SPD je napustio sa svojim ministrima i državnim tajnicima vladu zbog različitih mišljenja. Među SPD-ovcima bilo je i onih kojima je njemačko ujedinjenje išlo prebrzo, a to su bili ministica za socijalna pitanja Regine Hildebrandt, ministar financija Walter Romberg i ministar vanjskih poslova Markus Meckel. Premijer de Maizier je znao: sada ili nikada. Dao je i svoju riječ kancelaru Kohlu. Prilikom kratke posjete početkom kolovoza obećao je Helmutu Kohlu kako će odrediti termin za pristupanje DDR-a Saveznoj Republici Njemačkoj za 14. listopad. Zbog toga je de Maizier od zastupnika tražio da se "završi igra oko termina pristupa Njemačkoj i da se stvari razjasne preko svih stranačkih granica".
Duga i neizvjesna sjednica
Oko 21 sat, 363 zastupnika DDR-a sjelo je u smeđe fotelje dvorane parlamenta kako bi odlučili kada i kako dovesti ujedinjenje Njemačke uspješnom kraju. U novinarskim kabinama i na tribinama, mjesta su bila puna novinara i diplomata iz cijeloga svijeta. Na stolicama, gdje sjede predstavnici vlade, bila su upražnjena mjesta SPD-ovih ministara, a na zidu je i dalje visio simbol DDR-a (srp i šestar). Pitanje je bilo: koliko dugo?
U istoj dvorani samo prije godinu dana održavale su se sjednice DDR-a na kojima predsjednik parlamenta prilikom glasovanja nije niti podizao glavu s papira i samo bi prozborio: "vidim da nema glasova protiv niti suzdržanih". I sada na istom mjestu sjede zastupnici, među kojima je od prošlih, odnosno prvih slobodnih izbora u ožujku 1990. godine ostalo tek tri posto.
Dva prijedloga za potpuni kaos
Tema rasprave bila su dva prijedloga. DSU, stranka osnovana u siječnju 1990. godine koja je bila u savezu sa strankom CDU, predlagala je da se o pridruženju sa Saveznom Njemačkom odluči istoga dana, dakle 22.8.1990. Drugi prijedlog, kojeg su podastrijeli zastupnici CDU-a i stranke Demokratske akcije (DA) bio je da se o pridruženju koji je planiran za 14. listopad odluči tek 3. listopada. Nakon toga su uslijedili prijedlozi da se odluka donese 15. rujna, te 3.,6.,8., i 14 listopada, a jedan prijedlog je predlagao čak 2. prosinac.
Rasprava se otegla satima. Za govornicom se pojavio bradati muškarac, Wolfgang Thierse. U amandmanu je zatražio ujedinjenje 15. rujna, ali je i to odbijeno. Zeleni su se zalagali za 3. listopad, a PDS, nasljednica Socijalističke stranke jedinstva (SED) prihvatila je prijedlog de Maiziera da se odluči 9. listopada. Kaos je bio doista savršen.
Na sljedećoj stranici pročitajte: Kako će završiti noć?
Kako će završiti noć?
Novinari su svako malo zbunjivali svoja uredništva novim vijestima i datumima. Sati su prolazili, ali dogovora nije bilo. Mnogi zastupnici namjeravali su spriječiti donošenje odluke tek iza 7. listopada, jer upravo tog datuma DDR bi slavio 41. rođendan. Ministar vanjskih poslova Meckel, koji je dao ostavku, isticao je da s odlukom treba pričekati do iza sastanka Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, koji je bio zakazan za 1. i 2. listopad. Na toj bi se konferenciji trebala priopćiti suverenost ujedinjene Njemačke.
U jedan sat iza ponoći predstavljen je prerađeni drugi prijedlog. O njegovom sadržaju dogovor su postigle stranke CDU/DA, DSU, FDP i SPD, a tekst je glasio: "Volkskammer proglašava pristupanje DDR-a prostoru na kojem vrijedi Grundgesetz (Ustav SR Njemačke) prema članku 23. Ustava sa stupanjem na snagu 3. listopada 1990. godine".
“Ujedinjenjem neće se riješiti problemi”
Odjednom se za riječ javio šef PDS-a Gregor Gysi, koji je izjavio da ima rezerve. Prije pristupanja Njemačkoj treba još riješiti mnoga pitanja oko gospodarskog i socijalnog razvoja. "Samo ujedinjenje neće riješiti određene gospodarske i socijalne probleme", rekao je Gysi. Tome je uzvratio Thierse: "Siguran sam da ujedinjene neće dovesti do čuda, ali nanovo će posložiti snage, koje će raspravljati o spomenutim temama". Thierse je dodao kako "ne treba imati crne iluzije o time kako se DDR predaje u ruke lopova".
Ovaj prijedlog prihvatilo je 294 zastupnika, a 69 je bilo protiv. Oko tri sata u noći Gregor Gysi je izjavio: "Parlament je upravo odlučio, ni manje ni više, 3. listopada gasi se Njemačka Demokratska Republika." Ova rečenica ugušila se u gromkom pljesku većine, dok je tek nekoliko zastupnika ostalo sjediti u tišini.
23. listopada poslije podne njemački kancelar Helmut Kohl pročitao je pred zastupnicima Bundestaga odluku Volkskammer-a o priključenju DDR-a SR Njemačkoj.
Autor: spiegel/ al
Odg. ur.: Marijana Ljubičić