"Nogomet je sve - pa i homoseksualan"

Samo rijetki sportaši se usuđuju javno priznati da su homoseksualci. Takvu hrabrost, međutim, do sada nije imao niti jedan igrač prve nogometne Bundeslige. Očito vlada preveliki strah od reakcija timskih kolega i navijača. Homoseksualni nogometaši se vjerojatno bolje da bi to moglo značiti kraj njihove karijere, da možda neće moći izdržati pritisak kojemu će biti izloženi. Tu bojazan dijele i članovi Odbora za sport u njemačkom Bundestagu koji su u razgovoru sa stručnjacima na temu "Homoseksualnost u sportu" pokušali doći do korisnih spoznaja. Predsjednica tog odbora Dagmar Freitag smatra da je čitavo društvo pozvano na odgovornost kada je u pitanju razbijanje ovoga tabua. "To mora doprijeti i do navijačkih tribina velikih klubova", smatra socijaldemokratska političarka koja je studirala sport i tjelesni odgoj te radila kao učiteljica.

Prepreka u profesionalnoj karijeri

Na navijačkim tribinama su homoseksualci i lezbijke već odavno prisutni. Na transparentima mogu se pročitati poruke "Nogomet je sve, pa i homoseksualan". Često je grb kluba otisnut na zastavi u duginim bojama - simbolu tolerancije, raznolikosti seksualnog opredjeljenja i homoseksualaca.

Da je nogometna scena početkom 90-etih godina bila već toliko otvorena za ovu temu, možda bi omladinski reprezentativac Marcus Urban bio ostvario uspješnu profesionalnu karijeru. No, tada 20-godišnji igrač Rot-Weiß Erfurta se bojao da će se "raspasti" pod težinom svijesti o tome da će morati skrivati svoju homoseksualnost. "Dok sam bio u nogometnom internatu, stalno sam se skrivao i nisam progovarao ni riječi", prisjeća se Urban tog mučnog razdoblja. U međuvremenu je taj problem došao i do Bundestaga gdje je bivši nogometaš pozvan kao savjetnik. Prije ili kasnije će se, vjeruje Urban, prvi profesionalni nogometaš javno deklarirati kao homoseksualac.

"Igrač skrivača"

On se svog tereta uspio osloboditi 2008. "Igrač skrivača" - tako se zove knjiga u kojoj je sportski novinar Ronny Blaschke ispričao priču bivšeg igrača homoseksualnog opredjeljenja. Sociologinja Tatjana Eggeling koja se već dugo bavi fenomemom homoseksualnosti u sportu smatra da je riječ o revolucionarnoj knjizi s karakterom miljokaza. Još do prije nekoliko godina ona je homoseksualnim sportašima savjetovala da se ne očituju javno o svojim seksualnim sklonostima. No, sada vjeruje da je vrijeme za to sazrelo. Između ostalog i zbog toga što predsjednik Njemačkog nogometnog saveza javno i gorljivo podržava inicijative homoseksualaca u sportu. Po tome se vidi da se atmosfera promijenila, smatra Eggeling.

No i dalje je puno teže muškarcima nego ženama homoseksualnih sklonosti u sportu. Dok vratarka njemačke nogometne reprezentacije Nadine Angerer bez problema govori o svojoj biseksualnosti, kod njezinih muških kolega još uvijek vladaju stare predrasude. Nogomet je sinonim za muškost.

Njemačka može služiti kao uzor

Marcus Urban bi mogao imati pravo u svojoj procjeni da je samo pitanje dana kada će se prvi nogometni "profi" javno očitovati kao homoseksualac. U Njemačkoj već postoje brojni homoseksualni i lezbijski sportski klubovi koji se zovu "Predigra" ili "Varanje". Druge zemlje u Europi su svjetlosnim godinama udaljene od ovakvog razvoja, sa žaljenjem konstatira Tatjana Eggeling. U Rumunjskoj, Bugarskoj ili Mađarskoj je, kaže ona, puno teže u sportskim krugovima otvoreno govoriti o vlastitoj homoseksualnosti.

Da Njemačka može služiti kao uzor je pokazala i 2010. kada su u Kölnu održane "Gay Games" s 12.000 sudionika pod motom "Be part of it!"

Autor: M. Fürstenau/ dd

Odg. ur.: Z. Arbutina