US-Verteidigungsstrategie Europa

Nova obrambena strategija SAD-a stvorena je iz nužde. Ministar obrane Leon Panetta tijekom predstavljanja strategije nije krio činjenicu da ogroman državni deficit predstavlja „rizik za nacionalnu sigurnost“ i da on opterećuje i proračun ministarstva obrane. Pentagon u sljedećih deset godina mora uštedjeti najmanje 450 milijardi dolara. Ukoliko Kongres ne postigne kompromis oko proračuna onda bi ovaj iznos mogao biti viši za još 500 milijardi dolara.

Vojsci stoga nije preostalo ništa drugo nego da odredi prioritete. Tako je predočeno da će istodobno biti uzete u obzir obrambeno-političke smjernice aktualne američke vlade i da će vojska biti prilagođena promijenjenom globalnom sigurnosnopolitičkom stanju. Za Europljane je ovo dobra vijest jer je potpuno u znaku multilateralizma koji oni favoriziraju. Onaj tko smanjuje broj vojnika i odustaje od tvrdnje da istodobno može voditi dva velika rata, on ne može tako lako postupati isključivo po svom nahođenju kao što je to u slučaju rata u Iraku učinio George Bush.

Istodobno nova američka strategija jasno podržava najvažniji obrambeni savez Europljana, NATO. SAD želi i dalje jamčiti za odredbe članka 5 ovog saveza. Svaka zemlja NATO-a, u slučaju da bude napadnuta, tako se i dalje može pouzdati u američku vojnu pomoć. Pri tome Amerikanci ne podržavaju NATO nesebično. Oni su shvatili da sa Sjevernoatlantskim savezom imaju na raspolaganju instrument koji im omogućuje da postignu svoje vojne ciljeve, a da pri tome ne moraju sami snositi cjelokupni teret i odgovornost. Libija je zadnji primjer u tom smislu. I to Europljanima može samo odgovarati, jer bez američke pomoći NATO bi bio samo tigar bez zuba. Dakle, "ruka ruku mije".

To da Amerikanci žele smanjiti obim svojih snaga u Europi i preusmjeriti pozornost na azijsko-pacifičko područje isto tako nije znak zapostavljanja kako su to Europljani u posljednje vrijeme doživljavali. To je puno više znak povjerenja.

I ostale obrambenopolitičke smjernice su na europskoj liniji: nuklearno razoružanje, borba protiv ekstremista na Bliskom istoku i u drugim područjima, podrška dostavi humanitarne pomoći, jamstva za slobodnu trgovinu u zraku i na moru i sprječavanja internetskih napada. I niko se ne treba zavaravati: unatoč svim financijskim kraćenjima SAD ostaje najveća svjetska vojna sila. A Europljani ostaju njihov prvi partner u nastojanjima da se postigne globalna i gospodarska sigurnost. I to će, kako se navodi u samoj strategiji, u dogledno vrijeme tako i ostati. Europa s novom obrambenom strategijom SAD-a može biti zadovoljna.

Autorica: Christina Bergmann/ Azer Slanjankić

Odg. ur.: Snježana Kobešćak