Nove nade u terapiji bolesti karcinoma

Kada je riječ o bolestima karcinoma, rijetko tko se usudi govoriti o definitivnom ozdravljenju. No, suvremena medicina, točnije, onkolozi sada ponovno najavljuju kako su na pragu jedne nove metode pravovremenog otkrivanja i time učinkovitije terapije liječenja. Riječ je o još dubljem dešifriranju stanica tumora na osnovu kojeg se znanstvenici nadaju da bi buduće terapije mogle postati još individualnije i time učinkovitije. „Vjerujem da se nalazimo na početku jednog novog razdoblja na području onkologije slijedećih deset, dvadeset godina“, rekao je predsjedavajući Njemačkog centra za istraživanje raka u Heidelbergu, Otmar Wiestler uoči Svjetskog dana borbe protiv raka.

Potpuna sekvencija stanica

Iako istraživanja ove vrste nisu nova, ovaj ogranak medicine se, kako se čini, još uvijek nalazi na početku svog razvoja. Dešifriranje stanica tumora bio je važan korak. Ono što je novo i što zapravo ulijeva nove nade je činjenica da je znanstvenicima danas moguće u potpunosti dešifrirati stanice tumora. Ovaj proces se naziva potpuna sekvencija stanica.

„Problem je u tome što nije svaki rak isti. Postoji više od 200 različitih vrsta oboljenja a i ona se razlikuju od pacijenta do pacijenta“, kaže Wiestler. Spomenuta potpuna sekvencija stanica međutim omogućava pronalazak i najmanjih promjena u stanicama tumora koje su pak u pojedinim grupama pacijenata oboljelih od karcinoma ipak iste. To je takoreći, kako kaže Wiestler, polazna točka novih istraživanja, odnosno, primjene ove nove metode. Prvi uspjesi su već zapaženi i to u terapiji karcinoma dojke i crnog raka kože. „No, usprkos tome, kemoterapijom ćemo se i ubuduće koristiti. Razlika je u tome što ćemo je moći koristiti preciznije”, kaže Hagen Pfunder iz poduzeća Roche Pharma AG.

Novi podaci - što s njima?

S druge strane ova nova metoda otvara i neka sasvim nova pitanja. Naime, potpunom sekvencijom stanica tumora, znanost dolazi do velike količine novih podataka koji ne daju samo informacije o karcinomu već primjerice i o tome od kojih nasljednih bolesti netko uopće boluje. Sada se postavlja naravno i pitanje: Treba li se pacijentu priopćiti te informacije ili je bolje da on ili ona to uopće ne zna? Što se uopće smije činiti s tim podacima, odnosno, informacijama? “Po ovim pitanjima se mišljenja jako razlikuju. U Heidelbergu je zato osnovana jedna posebna etička komisija koja bi trebala dati odgovore na ova pitanja”, kaže voditelj odijela za molekularnu genetiku pri Njemačkom centru za istraživanje raka, Peter Lichter.

Za sada ostaje otvoreno i klasično pitanje troškova. Naime, potpuna sekvencija je skupa a pohranjivanje velike količine podataka zahtijeva i sasvim nove, velike kapacitete. Osim toga, lijekovi bi u tom slučaju također postali mnogo skuplji budući da bi jednu vrstu mogle koristiti samo manje grupe pacijenata. No, s druge strane, iako bi troškovi po pacijentu porasli, obzirom na bolju preciznost terapije, bilo bi manje grešaka čime bi se na ovom polju troškovi svakako smanjili.