Novi koncept: EU namjerava slijediti „Strateški kompas“

Po prvi put je 27 zemalja članica Europske unije napisalo zajednički koncept svojih sigurnosnih interesa i utvrdilo koje mjere će biti poduzete u iduće tri godine kako bi se Europu učinilo jačom i neovisnijom. „Europa mora naučiti govoriti jezikom sile", kaže o tomu pomalo ratnički povjerenik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell. Pojam „Strateški kompas" pritom treba shvatiti doslovce, jer u dokumentu na 40 stranica pogled EU-a zahvaća 360 stupnjeva, dakle po cijelom svijetu.

Kao glavnu prijetnju europskoj sigurnosti vidi se prije svega Rusiju koja trenutno vodi agresivni rat protiv Ukrajine, koja sudjeluje u sukobima u Gruziji i Moldaviji i koja de facto upravlja Bjelorusijom. Zatim slijede Kina, nestabilno stanje na zapadnom Balkanu, islamistički teror u sjevernom dijelu Afrike, regionalni sukobi na Bliskom istoku, a zatim pogled seže do Arktika, indo-pacifičke zone i Latinske Amerike. Uz to se spominju opasnosti kibernetičkih napada i opasnosti iz svemira.

„Elektrošok" za NATO

Prije tri godine kad su ideju kompasa zagovarali francuski i njemački diplomati, u Bijeloj kući je još vladao izolacionistički predsjednik Donald Trump, a francuski predsjednik Emmanuel Macron je zapadni obrambeni savez NATO proglasio „klinički mrtvim". Sad se stanje u Europi radikalno promijenilo. Macron sad vidi da je Rusija izazvala buđenje Europe. „Uvijek sam govorio da trebamo Strateške izjave, a njih dobivamo sada." NATO je, kaže Macron, dobio „elektrošok" nakon što je Rusija napala Ukrajinu.

Svim političarkama i političarima u Europskoj uniji je postalo jasno da se Europu može braniti samo skupa s NATO-om, dakle s američkim saveznicima. EU svojim Strateškim kompasom ne nastupa zato ni u kojem slučaju kao konkurencija NATO-u, kaže Michael Gahler, zastupnik u Europskom parlamentu i vanjskopolitički stručnjak kršćansko-demokratskoga kluba zastupnika. „Kolektivna obrana će u dogledno vrijeme i dalje morati biti organizirana s NATO-om." I povjerenik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell zagovara NATO, kojem pripadaju 23 od 27 članica EU-a. „On ostaje srce naše teritorijalne obrane", kaže Borrell i nastoji time oduzeti vjetar iz jedara američkim kritičarima europskih pokušaja emancipacije.

Interventna postrojba pod njemačkim vodstvom

U svom Strateškom dokumentu EU izražava namjeru stvoriti zajedničku interventnu postrojbu od 5.000 vojnikinja i vojnika do 2025. godine, želi bolje koordinirati naoružavanje i međusobno usklađivati rast izdataka za obranu članica EU-a. Zajednički projekti bi onda trebali biti potpomognuti i iz proračuna EU-a. „Najprije dolazi analiza odakle dolazi prijetnja, zatim slijedi utvrđivanje činjeničnog stanja, što imamo. Iz toga se izvodi zaključak što još trebamo", opisuje postupak ostvarivanja namjera europski zastupnik Michael Gahler. Ako se čestito provede projekte koji već postoje u Europskoj agenciji za naoružanje (EVA) onda se za to može dobiti novac iz EU-a.

Njemačka je obećala da će na početku za prvih 12 mjeseci staviti na raspolaganje srž interventne postrojbe. Trupe iz više članica EU-a bi trebale „rotirati", dakle neće biti stacionirane kao stalna postrojba na jednom mjestu. „Meni je to, iskreno rečeno, previše kratkovidno. Njemačka se javi i kaže, mi ćemo to osigurati za godinu dana. To nije ono što je potrebno", kritizira Michael Gahler. Nužna je stalna postrojba od 5.000 ljudi koja će zajedno vježbati, trajno biti stacionirana i zajednički djelovati, smatra Gahler.

Primjer Bosne i Hercegovine

Gahler navodi dva primjera kad bi mogla biti potrebna samostalna intervencija Europske unije. Primjer Bosna i Hercegovina: ako bi proruski čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik htio odcijepiti svoju „Republiku Srpsku" od zajedničke države, EU bi mogao intervenirati. NATO možda ne bi mogao jer turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ima drukčije predodžbe o budućnosti države Bosne i Hercegovine. „U trenutku kad bi Erdogan rekao NE korištenje resursa NATO-a bi bilo blokirano. Onda bi angažiranje NATO-a bilo blokirano jer se odluke donose jednoglasno. Ali, mi bismo unatoč tome morali moći djelovati, ako to smatramo nužnim", kaže Gahler u razgovoru za DW.

Primjer Malija

Drugi primjer: evakuacija europskih trupa ili građana. U Afganistanu je prilikom naglog povlačenja Europska unija morala iskusiti da bez SAD-a ništa ne ide i da EU očito nije mogao djelovati. „To bi se moglo ponoviti kad se budemo povlačili iz Malija. Za razliku od Afganistana tu nemamo američkih pomagača. Zato je važno da stvorimo vlastite mogućnosti", kaže Gahler. U zapadnoafričkom Maliju su protiv terorističkih milicija stacionirane jedna misija EU-a i jedna francuska misija. Francuska namjerava do lipnja završiti svoj angažman u Maliju zbog nesuglasica s vojnom huntom.

Ovaj put bi to trebalo uspjeti

Europska unija pokušava već dva desetljeća stvoriti zajedničku interventnu postrojbu i uskladiti svoje Strateške interese. Ovaj put bi to trebalo bolje funkcionirati, uvjeren je povjerenik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell. Ako ne bude htjelo sudjelovati svih 27 članica, u ime EU-a bi misiju mogla provesti mala skupina zemalja koje su spremne. Po ugovorima EU-a je to moguće, kaže se u Strateškom kompasu. „EU mora bolje štititi svoje građane i vrijednosti. Da bismo to postigli moramo brže i odlučnije djelovati u rješavanju kriza", kaže Josep Borrell. Sad bi taj kurs trebali odobriti predsjednice i predsjednici država i vlada EU-a. Šok rata koji je u Europu donijela Rusija pritom će sigurno pomoći, kažu diplomati EU-a.