Novi, "zabavniji" saziv Europskog parlamenta

Cilindrična građevina, razvučena elipsa od stakla i čelika na ušću rijeke III u Straßburgu. To je sjedište Europskog parlamenta. Novopečeni zastupnik Hans-Olaf Henke približio se novom radnom mjestu u svom automobilu. Prvo je pogriješio u vožnji, a potom je zahvaljujući navigacijskom sustavu pronašao palaču Parlamenta. "Kada sam pronašao ono što sam tražio, osjećao sam se kao kada sam kao 25-godišnjak prvi put stajao ispred piramida u Kairu." Bio sam bez riječi." Danas Hans-Olaf Henkel ima 74 godine, odjeven je u elegantno lagano ljetno odijelo, prolazi brojne beskrajne hodnike i stepenice Parlamenta. Malo prije sam bio po drugi put u uredu i zaista je potrajalo, dok sam ga pronašao. Pronaći put natrag također je bilo komplicirano, ali arhitektonski ovo zdanje u Straßburgu puno mi se više sviđa nego ono nevjerojatno arhitektonsko čudovište u Bruxellesu."

Henkel započinje novu karijeru kao političar, kritizira zajedničku valutu euro i za mnoge preveliki biroktarski aparat Europske Unije. "Mi mislimo da bi se ovaj preveliki i neučinkoviti aparat u idućih sedam godina trebao smanjiti za 50 posto. Smatramo da nije potrebno da imamo 28 povjerenika i da svaki ima svoj veliki kabinet, već bi bilo dovoljno njih 12." Kada strastveni jedriličar govori "mi" onda misli na svoju stranku "Alternativa za Njemačku", koja je na izborima za Europski parlament u svibnju osvojila sedam mandata. "AfD" se svrstala u klub zastupnika konzervativnih euroskeptika, kojem pripada i konzervativna stranka britanskog premijera Davida Camerona. Hans-Olaf Henkel bio je poduzetnik, šef Saveza, savjetnik a imao je i brojne veze i poznanstva. On zna kako se kretati po političkoj platformi. On kao zastupnik tome ne želi podrediti čitav svoj život i smatra da ne mora sudjelovati u svakoj plenarnoj sjednici. "Pa dobro, pokušat ću što češće i kolikogod je moguće dulje biti prisutan, ali ne mogu zamisliti da svaki put tu sjedim naokolo. Jer postoje i druge zadaće koje se kao parlamentarac treba shvatiti ozbiljno." Što treba učiniti da bi se na plenumu moglo održati govor, njega zapravo nije puno briga. "Iskreno rečeno, nemam pojma i meni to zapravo nije previše važno."

Više zabave u Parlamentu

Govore u parlamentu zato će držati Martin Sonneborn. Jedini zastupnik stranke svjestan je moći riječi. On je po zanimanju satiričar, novinar, politički klaun. Moram dati zahjeve i moram skratit moje govore na minutu, ali u vremenu Twitera to ne bi smjelo biti teško", zna 49-godišnji novi zastupnik. On je zapravo prilično brzo pronašao i svoj ured koji je smješten u zgradi parlamenta koja je poput labirinta. Ipak on nije elegantan poput Hansa-Olafa Henkela. Kragna od košulje je podignuta. Kravata je malo nakrivljena. Zastupnik ove zafrkantske stranke stalno mora odgovarati na pitanja reportera, primjerice, što mu je prolazilo glavom kada je prvi put ušao u visoku zgradu. Odgovor: "Pomislio sam, sve to će jednoga dana pripadati nama i upravo na tome ćemo sada morati raditi idućih pet godina."

Martin Sonneborn se ceri i zapravo se ne zna što je u njegovom političkom životu ozbiljno a što je šala. "Prema navodu Ustavnog suda parlament u Straßburgu je apsolutni parlament za zabavu, kojeg se ne uzima za ozbiljno. Inače, zapreka se ne bi prevrnula i mi ne bismo bili ovdje u parlamentu. Sve to ovdje izgleda prilično šaljivo i tako će, nadam se, i biti", kaže Sonneborn. Zbog ulaska u Europski parlament Ustavnom sudu ne trebaju biti zahvalne samo tri Sonnebornove stranke, već i stranka za zaštitu životinja, ekološko demokratska stranka, obiteljska stranka i ekstremno desna NPD. Bez ukidanja izbornog praga za male stranke od strane Ustavnog suda u Njemačkoj bi bilo potrebno nešto više od jedan posto glasova kako bi se dobio mandat za Europski parlament.

Zalutala gomila

A tu priliku iskoristio je Sonneborn i sada je u zadnjim klupama parlamenta u skupini zastupnika bez kluba, kojoj pripada i desno populistička "Front National" Marinea Le Pena. "Dakako, kontaktiramo s kolegama. Ovjde je mnogo zalutalih", kaže Martin Sonneborn. "Jedan čitav klub zastupnika bez kluba. Mi nismo pristupili nijednom klubu zastupika, iako smo po pitanju financija imali dobre ponude. Sada smo u mnoštvu upadljivo drukčijeg ponašanja: "Lega Nord" iz Italije, FPÖ iz Austrije, Uda Voigta (NPD) iz Njemačke i francuskih nacionalista. To je jedna vrlo proslavljena gomila, kojoj smo se priključili. "Profesionalac Scherzbold neće se odrediti jednim konkretnim programom. On želi "musti" Europsku uniju, dakle izvući što više novca za troškove i zaposlenike. "Imamo program, koji znači "da Europi i ne Europi". Pokušat ću ovdje provesti taj program."

Jasno prema usponu: Piratkinja želi nešto pokrenuti

Julia Reda se za njemačke Pirate dokopala jedinog mandata u Straßburgu. Njezin je program ipak konkretniji od satiričara koji ju ljubazno pozdravlja ispred plenarne dvorane. "Želim uvesti europsko autorsko pravo i spriječiti da se ostvari transatlanski mirovni sporazum sa Sjedinjenim Državama." Politologinja (rođena 1986. godine) bila je već kao studentica politički aktivna i predsjedateljica "Mladih pirata". IZ SPD-a je istupila prije puno godina, kako bi se posvetila politici čije je težište na internetu. Nova zastupnica puno toga ima u planu i ne osjeća se usamljeno u svojoj borbi jer i švedske Pirate predstavljaju dva zastupnika. "Vjerujem da je Europski parlament predodređen za to da pojedini zastupnici nešto postignu jer puno se više pregovara oko klubova zastupnika." "

Život se mijenja

Julia Reda odlično se nosi sa silnom zgradom. Za nju to nije piramida. Vrlo je dojmljiva, ali ona ju poznaje još od ranijih posjeta. Mlada političarka treba se naviknuti na stalna putovanja. "Čitavu izbornu kampanju prošla sam s kuferima i to ni od završetka izbora zapravo nije prestalo. Nadam se da ću uspjeti doći do malo mira. Sljedećeg tjedna dobit ću stan u Bruxellesu, ali to je i dalje puno putovanja." To je promijenilo njezin život, kaže Reda koja dolazi iz Mainza. Odlučujuće su i promjene u životu satiričnog zastupnika Martina Sonneborna. "Do sada sam živio s jednom obitelji. Sada živim s mojim asistentom Dustinom Hoffmannom i drugo se ništa zapravo ne mijenja." Mladić pokraj Sonneborna, koji mu nosi kufer, i ne miče se od njega, smješi se. Zove li se on doista Dustin Hoffmann, nije poznato. Navodno je Sonneborn ujedno oženjen za armensku princezu, otkrivaju biografski podaci.