O ugroženosti BiH – tango u troje
24. siječnja 2019
U osnovi se radi o novoj epizodi u dobro uigranoj i pomalo već rutiniranoj proceduri: ničim izazvana glavna politička snaga Bošnjaka, Stranka demokratske akcije, najavljuje da će pokrenuti pravnu proceduru pred Ustavnim sudom BiH s ciljem promjene imena Republike Srpske. Politički program, navodne zaštite prava Bošnjaka i Hrvata unutar RS-a se odmah zaodijeva u plašt pravnih i formalno-proceduralnih argumenata – tako sve izgleda gotovo nekako seriozno i gotovo neutralno. No Bakir Izetbegović i ljudi oko njega u stranačkom vrhu znaju naravno sasvim dobro kakvu će to reakciju izazvati na strani glavne političke snage Srba u BiH, u Stranci nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika.
I naravno, ovaj odrađuje svoj dio s uobičajenom rutinom: s gnušanjem i indignacijom Dodik odbacuje tu nakanu, i uzvraća odmah teškom političkom artiljerijom, iznova varirajući svoje već često izrečene stavove. Te za RS nema mjesta u BiH, te Bošnjaci ne žele nikoga u BiH osim sebe samih, te on u ladici ima već pripremljene zakone o samostalnosti Republike Srpske, koje samo parlament treba izglasati. A usput i srpski član bosanskohercegovačkog predsjedništva raširuje formalno-pravni plašt, poziva se na Ustav i Dejtonski sporazum, iz kojih, smatra Dodik, proizlazi da je "Republika Srpska neupitna, njezin je naziv neupitan kao i njezina teritorijalna i politička organizacija".
Zemlja u modusu loše beskonačnosti
Dakle opet smo u prolaznoj fazi eskalacije, sa svim uobičajenim nuspojavama: mediji hiperventiliraju, glavne političke stranke održavaju izvanredne sastanke i sjednice; oporba se, bojeći se stigmatiziranja zbog nelojalnosti vlastitom nacionalnom korpusu, solidarizira po etničkoj osnovi; u pauzama između konferencija za novinare različiti stručnjaci analiziraju, procjenjuju, komentiraju.
A publika, ti takozvani „obični ljudi", gledaju sa zanimanjem ovu novu epizodu bosanskohercegovačke sapunice. Oni strpljivo čekaju u redu pred uredom za zapošljavanje, marljivo uče strane jezike koji će im trebati kada napuste zemlju i više-manje šutke podnose siromaštvo i besperspektivnost zemlje koja već desetljećima stagnira u svom modusu loše beskonačnosti.
Dobro uigran tim
Ništa u cijeloj toj dinamici nije iznenađujuće, sve se moglo predvidjeti. To naravno navodi na zaključak da nije bilo ni slučajno, već sasvim svjesno i planirano. I baš je to skandal.
Ovaj najnoviji eskalacijski ciklus pokrenula je SDA, bez realnog povoda. Bez obzira je li u pozadini neko dnevnopolitičko taktiziranje, ili određenu ulogu igraju unutarstranačke trzavice, očigledan i neposredan rezultat je novo polariziranje bosanskohercegovačkog društva i pokazivanje nemogućnosti funkcioniranja BiH kao zajedničke države svih njenih građana.
Naravno da Dodik i SNSD tu mogućnost ustrajno opstruiraju. I naravno da ni deklarirani zaštitnici hrvatskog naroda iz redova HDZ-a ne žele tu opciju. Najnovija eskalacija pokazuje međutim da ni SDA očigledno tu opciju ne vidi kao svoju. Ova stranka doduše se rado sakriva iza paravana zaštite jedinstva zemlje i interesa svih njezinih građana, ali u stvari ona svira po istovrsnoj nacionalnoj klavijaturi kao što to čine i HDZ i SNSD.
Što nas priroda uči o društvu
I tu na vidjelo izlazi jedan od ključnih bosanskohercegovačkih problema. Sve tri vodeće nacionalne stranke, jednako kao i nacionalno definirana oporba, navode za svoje postupke uvijek neke načelne razloge - jednom je to zaštita naroda od onih koji ga ugrožavaju, drugi put je to zaštita ugroženog jedinstva zemlje.
No u stvarnosti one se međusobno odlično nadopunjuju, dapače: one se međusobno uvjetuju. U tom stalnom izmjenjivanju prijetnji, najava, optužbi i protuoptužbi je stvarna dinamika njihove vitalnosti. Tek u tom plesu u troje one ostvaruju svoju pravu živost, ne obazirući se pritom na državu koja pod njima propada. Takvo ponašanje u prirodi nije nepoznato: To je način kako djeluju paraziti.