Obama između svih mogućih stolica

"On je kao Machiavelli u zemlji Nedođiji", misli o Obami Michael Doran iz Hudson Institute u Washingtonu. Kako se čini, Obama niti nije pouzdani neprijatelj, niti povjerljivi prijatelj: "Nitko mu zapravo ne vjeruje i nitko se ne osvrće toliko na to što on kaže", smatra ovaj stručnjak za vanjsku politiku u razgovoru za Deutsche Welle. Doran smatra kako se to najbolje može vidjeti u slučaju Saudijske Arabije.

Izgleda kako se Obama upravo trudi odnositi se prema donedavnom najbližem savezniku u toj regiji isto kao i prema svojem najvećem neprijatelju, Iranu. Na taj način se američki predsjednik želi predstaviti kao "nepristran" posrednik na Bliskom i Srednjem Istoku, makar Saudijska Arabija i druge zemlje regije to smatraju teškom uvredom.

Tako je ispalo da je baš ovaj sastanak na vrhu zemalja Perzijskog zaljeva kojeg je sazvao američki predsjednik Obama u Washingtonu i Camp Davidu ovog tjedna ujedno bila i prilika vođama tih država da jasno pokažu što misle o ovom predsjedniku SAD. Ne samo da je kralj Saudijske Arabije, Salaman Bin Abdelasis otkazao sudjelovanje na ovom sastanku, nego su to isto učinili i čelnici Omana, Bahreina i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Na uvredu se odgovara nepoštovanjem

Svi oni šalju tek svoje zamjenike, što i Bruce Riedel iz instituta Brooking Institution u Washingtonu smatra jasnim "znakom nedostatka povjerenja" u pouzdanost Baracka Obame u zemljama te regije. Ali dok je razlog tog nezadovoljstva uglavnom isti što i ljuti i izraelskog premijera Netanjaha i što je on jasno i glasno izrekao i u Washingtonu, nije u arapskom duhu da se nezadovoljstvo izriče na takav način. Zato se šalju tek zamjenici kako bi se "posramilo" predsjednika SAD, makar je saudijski prijestolonasljednik princ Mohamed bin Naif koji vodi izaslanstvo iz Riada zapravo doista pravi čovjek koji tamo vodi glavnu riječ.

Američki list New York Times smatra kako je glavni razlog "trajnog nezadovoljstva" tih arapskih zemalja politika ovog američkog predsjednika prema Iranu. To misli i američka oporba pa tako republikanski senator McCain proriče Obami kako će mu "biti teško uvjeriti arapske saveznike kako im ne šteti sporazum o atomskom programu koji je postignut s Iranom."

Sve više nedoumica oko Irana je zapravo potisnuo u drugi plan sve druge teme ovog susreta na vrhu, među kojima je i borba protiv samozvane Islamističke Države, rat u Siriji i sukob u Jemenu. Obama želi ubuduće biti osoba koji će i u sukobima kao što su oni u Jemenu i Siriji "okupiti sve oko sebe i reći; odrasli smo ljudi, hajdemo naći kompromis", smatra Michael Doran.

Iranu nitko ne vjeruje

Nova politika ovog američkog predsjednika jest i da mu je osobito važno da bude prisutan i Iran. Ovaj stručnjak misli da je Obama uvjeren kako će ova zemlja "biti konstruktivnija nego u prethodna tri desetljeća". Naravno, Doran smatra kako je tu Obami prije svega stalo do sporazuma o nuklearnom programu s Iranom, što smatra svojim osobnim vanjskopolitičkim uspjehom za buduće naraštaje.

Saudijska Arabija i druge zemlje te regije sa sve većim nepovjerenjem promatraju tu promjenu u Washingtonu. Za sve te arapske zemlje sunitskog islama je Iran bio i ostao perzijska zemlja šitskog islama i sve je više poprišta gdje se sučeljavaju ambicije oko vodstva u regiji. Tako je bilo u Iraku, Siriji i Libanonu, a sada i u Jemenu i tamo je politika Saudijska Arabije i njenih saveznika suprotna interesima Teherana.

Štoviše, Bruce Riedel smatra kako će ova popustljivost prema Iranu i sporazum o atomskom programu, u očima Saudijske Arabije, samo još više potaći agresivnu ekspanzionističku politiku Teherana. U Rijadu i ostalim prijestolnicama su uvjereni kako će se nastaviti iranska politika subverzija i zastrašivanja, a sporazum o nuklearnom programu tek smatraju dokazom kako se SAD žele povući iz te regije i sve manji utjecaj Washingtona na zbivanja u tom dijelu svijeta. Riedel kao dokaz tim tvrdnjama navodi i činjenicu kako je Saudijska Arabija napala ciljeve u Jemenu, bez da je uopće i konzultirala Washington o svojim namjerama.

"Sad želimo nešto crno na bijelom"

Ovo sve manje povjerenje kako će im Washington doista pomoći ako to bude potrebno je navelo i veleposlanika Ujedinjenih Arapskih Emirata u SAD, Jusefa al Otaibu da već i prije sastanka SAD trebaju svim tim zemljama i pismeno zajamčiti pomoć i zaštitu. "Prije smo imali svojevrsni sporazum između gentlemena o sigurnosti", izjavio je veleposlanik za Washington Post. "Danas trebamo nešto pismeno, nešto institucionalno."

Veleposlanik tu prije svega misli na sporazum o vojnoj suradnji i zaštiti, kakav SAD na primjer ima i s Izraelom i čija je glavna točka proturaketni sustav za zaštitu od neprijateljskih projektila. Ali za tako nešto "na papiru" jedva da ima ikakve šanse. Savjetnik za sigurnost američkog predsjednika Ben Rhodes neumorno ponavlja kako su SAD u toj regiji i danas prisutne sa 35 tisuća vojnika, a spremne su i tim zemljama poslati još oružja i podržati njihov proturaketni sustav. Ali umjesto jamstava kakve je Washington dao Izraelu - ili na primjer Japanu, Bijela kuća je tek sprema dati "neku vrstu izjave" o jamstvu za sigurnost.

Tek predstava za Kongres?

Promatrači političkih zbivanja u Washingtonu ne misle kako će Obama time uspjeti u bilo što uvjeriti Saudijsku Arabiju i druge zemlje - ali im se isto tako čini da to uopće nije niti smisao ovog sastanka. Jer mišljenje je u Washingtonu kako pravi cilj Obame tu nije regija Perzijskog zaljeva, nego domaća, američka javnost. Nakon brojnih kritika kako zapostavlja svoje arapske saveznike želi im pokazati kako i njima pruža ruku i želi suradnju. "U ovom slučaju je pravi cilj Kongres. Obama želi osvojiti glasove koji su mu potrebni da tamo ne bude blokiran sporazum s Iranom", smatra Doran.

Oporba ima većinu u Kongresu, ali Republikancima će trebati dvotrećinska većina da ponište veto kojeg bi proglasio američki predsjednik. Predsjednik se zato trudi osvojiti što više glasova članova Kongresa na svoju stranu i, kako se čini Michaelu Doranu; "on ima dobrih šansi da i postigne taj cilj."