Obama ne bježi od problema

Amerikanci su spremni puno toga oprostiti svom predsjedniku. Samo ne to da dozvoli da se Amerika ekonomski ili čak politički doima slabom. To se ne poklapa s načinom na koji Amerikanci vide sami sebe: kao izabranu naciju, kao velesilu. Amerikanci od svog predsjednika zahtijevaju "leadership", sposobnost da bude jak vođa. Oni smatraju da američki građanin koji želi iživiti svoj altruizam treba ići u pastore ili se angažirati u nekom društvu za odvajanje i recikliranje smeća. Ali da mu nikako nije mjesto u Bijeloj kući gdje upravlja političkom i ekonomskom sudbinom zemlje a dijelom i cijelog svijeta.

Obamin autoritet doveden u pitanje

A Obama je dozvolio da se Sjedinjene Američke Države doimaju slabima. Povukao je američke jedinice iz Iraka, nakon čega se ta zemlja strmoglavila u kaos. Povukao je vojnike iz Afganistana, iako tamo nije postojala vlada koja bi bila u stanju adekvatno se suprotstaviti talibanima. Obama je tražio od sirijskog predsjednika Bašara el Asada da odstupi s vlasti, ali ovaj je i dalje ostao na vlasti. A sada je procurila i vijest da je propao pokušaj oslobađanja američkog novinara Jamesa Foleya kojega su oteli džihadisti.

Cijeli ovaj razvoj situacije ostavlja na Amerikance fatalan dojam: da u Bijeloj kući sjedi netko tko ili ne zna raditi svoj posao ili nema sreće. A ni jedna niti druga opcija za njih nije prihvatljiva. I tu ne pomaže ni činjenica da se Obama i u SAD-u i širom svijeta zalaže za prava manjina i obespravljenih. Na kraju on gubi svoj autoritet. A to ima posljedice za cijeli svijet.

Gubitak utjecaja

Tako ruski predsjednik Vladimir Putin ignorira upozorenja i pozive Obame da prestane podržavati ustanike na istoku Ukrajine i zbog toga je destabilizirana cijela jedna regija. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu odlušuje se na molbu američkog predsjednika da izađe u susret Palestincima zbog čega je mirovni proces na Bliskom istoku ponovo zapeo. Još jedan primjer: Kina, najveći vjerovnik SAD-a, modernizira svoju vojsku i širi svoj utjecaj, ne samo na pacifičkom prostoru.

Lista država koje se ne osvrću na ono što govori ili traži američki predsjednik još je duža. Odakle god se SAD povlači, iza sebe ostavlja vakuum. A u taj prostor se onda pokušavaju ubaciti islamisti i autoritarni vladari. Svjetski policajac SAD se povlači.

Obamina hrabrost

Ali istini za volju: to se jednom moralo dogoditi. Inače bi Americi prijetila sudbina "prevelike ekspanzije". Mnoge imperijalne sile su, kako je pokazala povijest, zbog toga propale. Obama je pokazao da ima hrabrosti i da se ne povlači pred teškim zadacima. Ali duguročno ne može biti u američkom interesu održava ogromnu vojnu mašineriju, dok u zemlji infrastruktura propada jer nema novca za njezino održavanje. Iz američke perspektive ne može biti logično da se gradi bolnica u Kabulu, dok milijuni američkih građana sebi ne mogu priuštiti ni odlazak liječniku. Američko "samoograničavanje", na koncu će ojačati SAD.

Izvjesno je, međutim, da ispitivanja javnog mnijenja ukazuju na pad popularnosti američkog predsjednika. On plaća političku cijenu za greške oba svoja prethodnika koji su od Sjedinjenih Država napravile globalnog policajca. Moguće je da će Obamina popularnost nastaviti padati, kao što se svojevremeno dogodilo predsjedniku Jimmyju Carteru. On je isto tako htio osloboditi američke taoce i taj pokušaj je propao. Ali, kao što je poznato: prerano otpisani obično žive duže. Obama je još dvije godine na funkciji predsjednika. Njemačka bi mu trebala pomoći u preusmjeravanju američke vanjske i obrambene politike. U vlastitom interesu.