Obama unter Druck

Predsjednik SAD-a ne reagira na svaki izazov koji mu upućuju teroristi i dobro je da je tako. Barbari iz sirijske pustinje su se nadali da će Barack Obama nakon brutalnog smaknuća američkih novinara reagirati naredbom za odmazdu, odnosno, napade. No, nije bilo tako. Obama je reagirao smireno i primjereno situaciji. On je izdržao pritisak američke javnosti koja je tražila da se “učini nešto, bilo što..”. Da je odmah naredio napade na položaje "Islamske države" (IS) bilo bi to u skladu sa željama brojnih Amerikanaca, ali i brojnih članova Kongresa. Ali time se ne bi promijenilo stanje na iračko-sirijskoj granici. Lider posljednje preostale "supersile" na taj način bi samo dao veću političku težinu teroristima IS-a. A upravo to se ne bi smjelo dogoditi.

Sačuvati mir i pokazati spremnost za djelovanje

Ipak, nije moguće ne činiti ništa i nastaviti s potragom za odgovarajućom strategijom u toj regiji. Obama bi ubrzo morao djelovati. Što je brže moguće mora se uspostaviti koalicija trupa iračke vlade, kurdskih boraca, nažalost vrlo slabe "Slobodne sirijske vojske" i drugih saveznika. SAD moraju vrlo jasno staviti do znanja Saudijskoj Arabiji, Turskoj i Kataru da će svaka suradnja sa IS-om za sobom vući i teške konzekvence. Ove, ali i druge tradicionalno sunitske države, dugo su u sirijskom predsjedniku Assadu vidjele svog glavnog neprijatelja, a ne pripadnike IS-a. Zbog toga su potajno podržavali IS-ov pseudokalifat ili su u najmanju ruku trpjele njegovu ekspanziju. A SAD su okretale glavu od toga. Tome mora doći kraj. Prvenstveno Turska kao članica NATO saveza mora bolje nadzirati svoju granicu prema Iraku i Siriji. Nedopustivo je da svakoga dana novi borci preko Turske ulaze na ratom zahvaćeno područje i tako jačaju snage IS-a.

Ali i čitav Zapad mora zajednički pokazati više volje i spremnosti za djelovanje. Zbog čega neki Nijemac, Britanac, Francuz ili Amerikanac koji kao pripadnik IS-a ubija druge, još uvijek uživa sve privilegije koje mu daje putovnica neke od tih zemalja? Onaj za koga se dokaže da je kao državljanin neke od zapadnih zemalja počinio zločine u redovima IS-a, taj se odrekao svih vrijednosti koje važe u društvima Zapada. Ne bi li trebalo barem "zamrznuti" njihovo državljanstvo? Onaj tko na ovako radikalan način mijenja stranu, taj se na duge staze oprostio i od svojih obitelji i susjeda u Londonu, Frankfurtu ili New Yorku. Njima treba izreći zabranu ulaska u zemlje koje su napustili. Zauvijek!

Vojska pravnika će sigurno iznijeti brojne argumente zašto to, pravno gledano, nije tako jednostavno. Prvenstveno u Njemačkoj postoje povijesni razlozi zbog kojih nije tako jednostavno nekome oduzeti njemačku putovnicu. Međutim, današnja Njemačka se ne može usporediti s onom iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Pouka, koja se izvukla nakon doba nacizma, je i to da se demokracija mora braniti od njezinih neprijatelja. U najmanju ruku bi u tu svrhu trebalo otvoriti diskusiju o promjeni njemačkog Ustava.

Vremena je sve manje

S druge strane Atlantika predsjednik Obama nema previše vremena pokazati svoju lidersku poziciju u borbi protiv IS-a. Nestrpljenje Amerikanaca je sve veće. Pred vratima su i parlamentarni izbori. Birači, uključujući i one iz stranke demokrata, žele znati koje namjere imaju poslanici, što misle poduzeti protiv onih koji u pustinji pokazuju da ignoriraju tekovine civilizacije. Jednostavno rješenje, poput brze vojne akcije - ne postoji. SAD, odnosno Zapadu će u borbi protiv "Islamske države" biti potrebno mnogo vremena i ustrajnosti.