Obitelj njemačkih kraljeva automobila

Kada neki predsjednik nadzornog odbora kaže kako je "na distanci" od predsjednika uprave, onda to može tek značiti da možda baš ne roštiljaju zajedno u slobodno vrijeme. Jer to može biti normalan proces u procesu donošenja odluke gdje onda postoje i trzavice između uprave i nadzornog tijela.

Ali kad to kaže predsjednik nadzornog odbora koncerna Volkswagen za predsjednika uprave tog poduzeća, onda je to nešto posve drugo. Ne samo zato jer je Volkswagen najveći njemački - sa pretenzijama da bude i najveći svjetski proizvođač automobila, nego i zbog imena i prezimena predsjednika nadzornog odbora: Ferdinand Piëch, imenjak svog djeda Ferdinanda Porschea.

A on nije samo namještenik VW - on je i osobno jedan od njegovih glavnih suvlasnika. Zato je upravo golemo iskustvo da je na izvanrednom sastanku u Salzburgu odlučeno - Winterkorn ostaje! Nije isključeno da je i to ishod već upravo kronične nesloge u obitelji Porsche-Piech..

Obitelj koja se valjda ne slaže niti koliko je sati

Za obitelj Porsche-Piëch je gotovo normalno da se ne slažu. Osnivač ove dinastije, glasoviti kreator Volkswagenove "Bube" je svakome poznat: Ferdinand Porsche je za naciste konstruirao "narodno vozilo" i u Wolfsburgu za taj automobil nije samo izgrađena tvornica, izgrađen je čitav grad na mjestu gdje je bila livada.

Nakon rata su ga saveznici uhapsili kao jednog od glavnih ljudi Hitlerovog režima - ali nikad nije bio osuđen. Doduše, njegova uloga u tom mračnom razdoblju je još uvijek mutna: on jest bio članom nacističke stranke i jest bio svečano proglašen "herojem nacističke industrije" - ali ne postoji niti jedna fotografija na kojoj je on u uniformi. Uvijek je demonstrativno, u odijelu, kravati i sa "škrlakom" na glavi stajao u crnom i zelenom moru uniformi SS-a i Wehrmachta.

Doduše, morao je znati da je gradnja "njegove" tvornice povjerena SS-u i da su je gradili logoraši koji su potom vraćeni u koncentracijski logor na likvidaciju. Zato su saveznici isprva zaplijenili tvornicu Volkswagen, ali su je već 1949. predali državi, točnije njemačkoj pokrajini Donja Saska pod uvjetom da i sindikat tamo mora imati značajan utjecaj.

Bilo tko, ako nije član obitelji

1960. je Volkswagen ipak privatiziran, mada je pokrajina ostala najvećim vlasnikom i zadržala 20% dionica. Obitelj Porsche - Ferdinand je preminuo 1951. i za sobom ostavio sina Ferrya i kćer Louise udanu Piëch - je za to vrijeme u Stuttgartu od očevog inženjerskog ureda stvorila tvornicu sportskih vozila Porsche i tamo je zadržala glavnu riječ.

Ali već 1972. je počela prva velika svađa: obitelj nije bila zadovoljna kako Ferry vodi tvornicu Porsche i spor je završen dogovorom kako nitko u obitelji neće voditi operativne poslove njihovog holdinga. To je zapravo najviše pogodilo Louisinog sina Ferdinanda koji je i sam bio nadaren inženjer.

Zato je počeo na drugom mjestu - u Volkswagenu. Vremenom se Ferdinand Piëch uspeo u sam vrh tog koncerna, ali onda je počeo rat između tvornice Porsche i koncerna Volkswagen. Jer početkom dvije tisućitih je Porscheu išlo odlično i tadašnji predsjednik uprave Wiedeking je 2008. pokušao nemoguće: da taj razmjerno malen proizvođač "proguta" giganta, koncern Volkswagen.

Još uvijek nije izvjesno, koja je tu bila uloga Piëcha. Tvrdi se da je on bio protiv, ali njegov bratić - Ferryev sin Wolfgang je bio odlučan "progutati" diva gdje je Piëch do 2002. bio predsjednik uprave. U svakom slučaju, Ferdinand Piëch bi bio na dobitku ovako ili onako - a završilo je "onako". Jer došla je kriza na jesen te kobne 2008. i na koncu je Volkswagen progutao Porsche. Kao što to obično biva, to se desilo razmjenom dionica tako da je sad obitelj Porsche-Piech glavni dioničar koncerna Volkswagen i Porsche Automobil Holding SE posjeduje većinu u vijeću dioničara.

Doduše, pokrajina Donja Saska još uvijek ima 20% i pravo veta na odluke (i to usprkos odlukama Europske komisije i Europskog suda kojima se željelo spriječiti postojanje takve "državne" tvrtke). Ali u ovom, tek usput izrečenom "mišljenju" Ferdinanda Piëcha o trenutnom predsjedniku uprave Winterkornu su mnogi vidjeli jasan znak kako mu je "otkucalo smrtno zvono" u tom koncernu.

Što je trulo u Volkswagenovom carstvu?

Što je Winterkorn kriv predsjedniku nadzornog odbora Piechu? Zapravo je napravio odličan posao: stao je na čelo Volkswagena 2007. i od onda ovaj koncern bilježi sve bolje poslovne rezultate. Još nije uspio postići zadati cilj - postati "broj jedan" među proizvođačima, dakle izgurati japansku Toyotu sa tog položaja, ali se niti taj ambiciozni cilj ne čini nemogućim.

Ipak, za predsjednika nadzornog odbora i jednog od glavnih vlasnika Volkswagena je ovaj koncern otišao u krivom smjeru. Trenutno gotov svi njemački proizvođači odlično prodaju automobile u SAD koja se oporavlja od krize - osim Volkswagena. Čak i njemačke mušterije, kad kupuju automobil, prije će razmisliti da li da kupe Audi ili Škodu.

I jedno i drugo su marke tog koncerna, ali je to dokaz da je spektar razmjerno loše pozicioniran na tržištu. A čak kad se i odluče za Volkswagen, koncern od toga neće imati mnogo. Jer on zarađuje na pojedinom vozili mnogo manje od drugih njemačkih, a pogotovo od dalekoistočnih proizvođača.

Sve su to grijehovi koje današnja automobilska industrija teško oprašta, a pogotovo to očito ne oprašta Ferdinand Piëch. Doduše i on je na čelu koncerna činio upravo katastrofalne greške - projekti poput Volkswagenovog luksuznog modela Phaeton su progutali brda novca, podjednako kao i projekt Bugatti, od Audija je on napravio konkurenta Vokswagenu...

Ali tu je ipak važno kako se netko zove: da li je tek namještenik kao Winterkorn - makar imao 16 milijuna eura godišnju plaću, ili je član kraljevske obitelji. A kraljeve djeca uče u školama, bez obzira kakve greške činili. Zato je bitka sve do sastanka u Salzburgu bila neizvjesna, a i ishod je golemo iznenađenje.