Obvezne školske ekskurzije u muzeje Holokausta?

Matthias Heyl je zabrinut. Ne smije se očekivati da "takvo spomen-obilježje može izazvati pedagoški efekt marijanskog ukazanja" i da će "za dva i pol sata pomoći u suzbijanju desničarskog ekstremizma, antisemitizma i sličnih pojava". Heyl je povjesničar i zadužen je za edukativni segment spomen-obilježja u Brandenburgu. On ima dugogodišnje iskustvo u radu sa skupinama posjetitelja u Ravensbrücku i drugim mjestima. U razgovoru za Deutsche Welle on upozorava da se posjeti spomen-područjima nacionalsocijalističkih zvjerstava ne trebaju nametati.

Raspravu o obveznim posjetima bar jednom spomeniku na mjestima bivših koncentracijskih logora pokrenula je državna tajnica Berlina Sawsan Chebli (SPD). Ona je to u jednom intervjuu nazvala „smislenim, da svi koji žive u ovoj zemlji obvezno bar jednom u životu posjete spomenik posvećen stradanjima u koncentracijskim logorima". To bi važilo i za migrante. Stoga bi takvi posjeti trebali postati dio integracijskih tečajeva.

Pozadina toga je učestalost antisemitskih incidenata, koji su djelomice i ne isključivo povezani s izbjeglicama. Pojavljivali su se i natpisi o dramatičnim napadima na židovske učenike, od kojih su neki čak doveli i do toga da su adolescenti napustili svoju školu. Američki židovski odbor (AJC) je u jednoj opsežnoj studiji pojasnio ovu temu.

Učiti iz njemačke povijesti

Predsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj Josef Schuster podržao je zahtjeve za obveznim posjetima mladih memorijalnim centrima posvećenim koncentracijskim logorima. Uz odgovarajuću pripremu, svi učenici viših razreda trebali bi posjetiti takve ustanove. Ovo se odnosi i na migrante koji su došli u Njemačku, izjavio je Schuster za Deutschlandfunk. Svatko tko je iskusio bijeg i raseljavanje, može shvatiti kuda vode progoni i mržnja, rekao je on.

Upravo to je razlog za zabrinutost Matthiasa Heyla. On je u razgovoru za Deutsche Welle govorio o riziku od "ponovnog traumatiziranja nekih koji dolaze ovamo s užasnim iskustvima rata i progona". To, prije svega, nije najjeftinija varijanta, kaže on, da se baš na početku posjeti memorijalni centar. Njegovi suradnici su, kako kaže, takve situacije doživjeli nekoliko puta tijekom proteklih godina, kada su adolescenti, čije su obitelji došle u Njemačku tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji, posjetile bivši logor. Kod njih su se pri tom slike vlastite patnje ponovo traumatično pojavljivale. I sam je više puta doživio da posjeti skupina mladih nisu dobro pripremljeni. Jednostavno nije dovoljno samo reći: "Oni žele živjeti ovdje - stoga bi se trebali baviti i lošom stranom naše povijesti." To bi bilo "koliko ispravno, toliko i pogrešno".

Mogu li ti posjeti suzbiti antisemitizam?

Poput Heyla, o ovoj temi su se izjasnili i brojni drugi odgovorni i zaduženi za spomen-obilježja u Njemačkoj. Oni ukazuju i na iskustva iz doba DDR-a, kada su bili obvezni posjeti koncentracijskim logorima. Neki put se izražava i zabrinutost da bi se tijekom posjeta spomen-obilježjima tamo moglo izraziti i ono što su tečajevi integracije i škole omogućili: sveobuhvatno posredovanje povijesti i klasifikacija onoga što se dogodilo. To se ne može samo riješiti posjetom memorijalnom centru i s dva i pol sata boravka na licu mjesta. Nekima, kaže on, "vrlo brzo je jasno" da se radi o planskom "uklanjanju anti-izraelskih i antisemitskih stavova izbjeglica tijekom posjeta takvom spomeniku. No, to nije najsretniji izbor".

Može biti da će doći do temeljitijih promišljanja o školskom sektoru. Predsjednik Konferencije ministara kulture (KMK), ministar obrazovanja Tiringije Helmut Holter (Ljevica), rekao je Evangeličkoj novinskoj agenciji (EPD) da nije isključeno da će se o ovoj temi raspravljati na KMK-u. Također bi se moglo raspravljati i o tome zašto bi, suprotno praksi u drugih strukama, princip dobrovoljnosti trebao imati prioritet. Holter sam favorizira dobrovoljnu odluku, jer princip "ti moraš" ne funkcionira. Bilo bi, istakao je on, bolje uvesti poticaje kako bi mladi ljudi sami za sebe otkrili tu temu i bavili se njome.