Od Dublina do Nairobija: Božić među nedavno iseljenim Hrvatima

Sve više i više mladih ljudi iseljava iz Hrvatske, no za razliku od nekadašnjih gastarbajtera, tek će se poneki za blagdane vratiti kućama i posjetiti možda zagrebački advent, ma koliko razvikan bio. Velik dio njih s obiteljima će ostati u svojim novim domovinama. I dok ih možda i muči nostalgija, odluku o tome da odu naši sugovornici ne dovode u pitanje.

Zagrepčanki Petri, sada nastanjenoj u Dublinu, ovo je drugi Božić u Irskoj. Kaže da je i tamo komercijaliziran, no Irci imaju velike obitelji i slave u obiteljskom krugu uz pečenu puricu i šunku te hektolitre alkohola. „Kroz Advent nema zornica, ali neke crkve imaju jutarnje molitve. Nema ni polnoćki osim u velikim katedralama. Ukinuli su ih prije 15-ak godina jer su svi dolazili pijani“, šali se.

„Djeca imaju božićne priredbe u školama i idu vidjeti „Santu“ kojem govore što žele za Božić. Imaju emisiju 'Late Late Toy Show' na RTE na kojoj prikazuju sve hit igračke za tu sezonu, a koja se emitira valjda već 50 godina. Svi nose tzv. „Christmas jumpers“ pulovere.“ Na Badnjak popodne se sve zatvara i ne radi ništa do 27. uključujući i javni prijevoz tako da se bez auta teško kretati po gradu.

„Moja obitelj će božićni ručak provesti s još tri obitelji iz Hrvatske pa ćemo slaviti zajedno. Ići ćemo u irsku župu na bdijenje, ali ima organizirana i polnoćka na hrvatskom u gradu. Božićno vrijeme uvijek naravno izaziva nostalgiju, ali nije nam žao što smo otišli. Fali nam, naravno, Božić u krugu obitelji, ali stiže paket sa slavonskim specijalitetima pa nam ništa neće nedostajati.“

K.K. živi s mužem i djecom već nekoliko godina kod Liverpoola, na sjeveru Engleske. Kaže da im nedostaje obitelj, koja ih povremeno posjećuje na blagdane, kao što i oni na neke odu u Hrvatsku, no ističe jednu zanimljivost. „S prijateljima iz Hrvatske koji žive u blizini smo puno bliskiji nego li smo bili s ijednim prijateljima u Hrvatskoj.“

Ove godine će, kaže ova bivša Zagrepčanka, Božić proslaviti s prijateljima koji također neće ići u Hrvatsku i s djecom će ih biti 21, što je brojnije nego li bi bilo da slave s obitelji u Hrvatskoj. opisuje kako su zadržali tradiciju kuhanja bakalara na Badnjak. „Morali smo ipak prilagoditi recept jer se ovdje ne može nabaviti sušeni bakalar tako da sad kuhamo svježi.“

„Kao i većini ljudi koje smo upoznali, odlazak iz Hrvatske nije bilo pitanje izbora nego egzistencije i tu nema većih dilema li je odluka o odlasku bila ispravna ili nije, jer je bila jedina moguća. Gorak okus u ustima zašto smo baš mi morali otići je odavno ispran pozitivnim stvarima koje su nam se dogodile, od novih prijatelja koje smo stekli do novih prilika koje su se otvorile“, kaže K.K.

Dr. Marina Miškić iz Osijeka novi je dom pronašla u Kufsteinu, u Austriji gdje radi kao Global Medical Manager u farmaceutskoj tvrtki Sandoz. Kaže da se u Tirolu jako njeguje tradicija tako da se svi katolički praznici obilježavaju i više nego u Hrvatskoj. „Unatoč tome, ne osjeća se pritisak da ako nešto ne slaviš, nisi dio zajednice“, kaže. Ipak, za blagdane ide roditeljima u Osijek.

„Ljudi su ovdje sretniji i zadovoljniji nego u Hrvatskoj i to tijekom čitave godine, ne samo za blagdane, tako da mi Hrvatska nimalo ne nedostaje. Zapravo, žao mi je što nisam puno ranije otišla“, kaže dr. Miškić.

„Najradije bih provela Božić u krugu svoje obitelji ovdje, u Kufsteinu, umjesto da ja idem k njima u Hrvatsku. Ovdje je u svakom pogledu ljepše, a o Alpama da se ne govori“, zaključuje.

Zagrepčanka Kristina Buneta preselila se u Keniju s djecom i mužem prije četiri godine, kad je muž dobio posao u Nairobiju. Kenija je na obali Indijskog oceana i cijele godine ima toplu klimu i bujno zelenilo, pa se za Božić može i kupati, primjerice u bazenu koji dijelite sa susjedima.

Sama proslava je slična kao u Zagrebu, opisuje Kristina: obitelj i prijatelji, pažljivo pripremljena hrana, pokloni pod borom. „Najveća razlika je u tome što smo svi u ljetnoj odjeći. Naravno da nam svima nedostaju pahuljice snijega, grudanje i oštri svježi zrak u Zagrebu u ovo doba godine, ali uvijek umjerena klima Kenije čini zimske praznike ugodnima - ponajviše djeci.“

Jedna od razlika je i to što – nema sarme. Kiselo zelje uvoze, kaže, pa staklenka kao za krastavce košta preračunato 70 kuna. O nostalgiji za starim krajem i preispitivanjima odluke o odlasku ne želi puno razmišljati. Kaže, ne izdrže baš oni koji se previše tome prepuštaju.