Od rusko-ukrajinskog plinskog `rata` profitira jedino - EU
8. siječnja 2009Ruski premijer Vladimir Putin konačno je izgovorio ključnu rečenicu za razumijevanje pozadine spora: "Europa je sada shvatila značaj što brže izgradnje plinovoda Baltičkim morem!" Skriva li se u toj rečenici stvarni razlog sukoba između Moskve i Kijeva? Sukoba zbog kojeg najviše pate zemlje na jugoistoku Europe? Sukoba zbog kojeg rastu strahovi i na zapadu Europe zbog moguće nestašice plina?
Cilj Putinovih riječi je nedvosmislen: u očima Europske unije on Ukrajinu želi diskreditirati kao nepouzdanu tranzitnu i politički nestabilnu zemlju, kako bi Bruxelles konačno podržao planiranu izgradnju novog rusko-njemačkog plinovoda preko Baltičkog mora. No, protiv te ideje je čak pet članica Unije: Švedska, Poljska, Litva, Latvija i Estonija. Vlade tih zemalja u novom plinovodu vide moguće sredstvo političkog pritiska od strane Kremlja. Ukoliko taj plinovod ikada profunkcionira, Poljska bi kao tranzitna zemlja bila marginalizirana, a baltičke zemlje u potpunosti isključene iz europske plinovnodne mreže. Moskva bi ih, boje se oni, u toj situaciju s lakoćom mogla ucjenjivati - na isti način na koji to sada radi s Ukrajinom.
Moskva koristi "energetsko oružje"
Putin nikada nije tajio da će Moskva iskoristiti "energetsko oružje" ukoliko se Ukrajina nastavi približavati članstvu u NATO-i i Europskoj uniji. Činjenica da veći dio zapadnoeuropskih političara Ukrajinu smatra krivom za sadašnju krizu dokaz je da je Putinova taktika urodila plodom. Bez obzira na to, odmjeravanje snaga između Kijeva i Moskve moglo bi završiti Pirovom pobjedom Rusije. U Europskoj uniji su, naime, sve glasniji zahtjevi za smanjivanjem sadašnje ovisnosti o ruskoj energiji. Ukrajinsko-ruski plinski "rat" mogao bi završiti porazom za obje strane. Ukrajina bi mogla steći ugled nepouzdane tranzitne zemlje, a Rusija imidž nepuzdanog opskrbljivača, koji svoje sirovine zlorabi za ostvarivanje političkih interesa i kontrole susjednih zemalja.
Jedini pobjednik u aktualnom sporu mogla bi biti Europska unija - ali samo pod uvjetom da se zemlje članice dogovore oko zajedničke energetske strategije prema svojim istočnim susjedima. Činjenica da su i Rusija i Ukrajina pozvale inspektore EU-a da nadgledaju protok plina znači da obje strane prihvaćaju Uniju u ulozi arbitra u aktualnom konfliktu. To jača značaj EU-a. Bruxelles bi sada morao odlučno iskoristiti pogodan trenutak i konačno progovoriti jednim glasom.