Odlazak iz "obećane zemlje"

Deryi je dojadilo čekanje. Dvije godine je prošlo otkako je iz Sirije stigla u Njemačku i ovdje predala zahtjev za dobivanje azila. Njezin „slučaj“ još uvijek nije riješen. To zapravo i nije tako čudno; u Njemačkoj procesi za priznavanjem ili odbijanjem azila traju u pravilu jako dugo. Prema nekim podacima deset posto zahtijeva predanih prije šest godina još uvijek nije riješeno. No osim neizvjesnosti, kako kaže 27-godišnja Derya, jednako je teško podnijeti i stanje u kojem rad nije dozvoljen. „Na kraju sam izgubila svaku nadu. Cijelo to vrijeme sam imala osjećaj da niti ne sudjelujem u životu Njemačke“, kaže ova Sirijka i dodaje da bi se najradije „svojevoljno“ vratila u domovinu. „Ionako se može dogoditi da moj zahtjev bude odbijen“, zaključuje ona. Ono što je sprječava da već sutra spakira kofere i vrati se u Siriju je jednostavno strah. Prijeti li joj tamo opasnost? Može li u Siriji biti sigurna i opet naći neki posao?

Ovakva pitanja muče i Maksuta. Za razliku od Derye, on je ubrzo nakon dolaska s Kosova u Njemačku ovdje dobio stalnu boravišnu i radnu dozvolu. No, čežnja za domovinom je, kako kaže, jača od bilo čega drugog. „Osim toga, nedostaje mi i moj otac. On je jako bolestan i živi u Srbiji“, kaže Maksut.

Pomoć i u prvim danima u domovini

Ostati ili vratiti se? Budući da sami nisu mogli pronaći odgovor na ovo pitanje, Derya kao i Maksut posjetili su jedno od najstarijih savjetovališta u Njemačkoj specijaliziranom upravo za probleme povratka doseljenika u njihove zemlje podrijetla. „Kelnsko vijeće izbjeglica“ osnovano je 1984. godine. „Mi u prvom redu pokušavamo saznati kakva je prava situacija u nekoj zemlji. U svakom slučaju želimo spriječiti da nekome tko se vrati u domovinu prijete pritisci ili da recimo nema izgleda za pronalaženje nekog posla“, kaže Claus-Ulrich Proelss, jedan od suradnika. On navodi kako je međutim u pravilu uvijek teško i da treba vremena da se taj netko ponovno snađe i orijentira. No, i u tom slučaju ova kelnska organizacija nudi pomoć. Mi imamo, kako kaže Proelss „veze u cijelom svijetu, dobro smo umreženi i pa možemo pomoći svima koji se iz Njemačke žele vratiti kući“.

Sličnu pomoć nudi i organizacija „Dvorište u domovini“ u Frankfurtu. Oni ne pomažu samo kontaktima i adresama eventualnih novih poslodavaca u određenoj zemlji već savjetuju i po pitanju gdje i kako povratnik može dobiti i neku novčanu pomoć za novi početak. „Ljudi koji dolaze u Njemačku žele ovdje raditi i zapravo su ovdje željeli izgraditi neki novi život. No, često imaju krive predodžbe o tome kakva je ovdje stvarna situacija. Stoga se nerijetko razočaraju i žele vratiti tamo odakle su došli“, kaže Gabi Doliwa iz spomenute organizacije i dodaje da njihovu pomoć godišnje treba oko 200 do 300 osoba.

Znaju gdje se može dobiti novac

Savjetovališta ovakvog tipa u Njemačkoj postoje zapravo oduvijek, no od 2005. godine kada je na snagu stupio novi zakon o useljavanju, njihov se broj znatno povećao. Osim već spomenutih, povratnike pomaže i IOM - Međunarodna organizacija za migraciju kao i mnoge druge udruge i ustanove. Financijsku podršku dobivaju od njemačke vlade kao i od mnogih fondova za izbjeglice EU-a. „Iako se financiramo iz javnih sredstava do sada se još nikada nije dogodilo da nam je netko pokušao nametnuti neki broj koliko godišnje osoba mora napustiti Njemačku. To se stvarno do sada još nikad nije dogodilo. Naša je jedina svrha savjetovanje i procjenjivanje situacije u nekoj zemlji kako bi povratnicima početak bio što lakši i jednostavniji“, tvrdi Claus-Ulrich Proelss.

Autor: Wolfgang Dick / Ž.Telišman

Odg.ur: Snježana Kobešćak