Odnos Turske i "Islamske države"

W: Gospodine Seufert, kurdske grupe optužuju Vladu Turske za suodgovornost u napadu u Surucu, jer da Ankara ionako podržava „Islamsku državu“ (IS) u borbi protiv Kurda. Jesu li ove optužbe opravdane?

Seufert: Do sada se nije pokazala konkretna podrška „Islamskoj državi“ od strane Turske. Ali, ono što znamo jest da Turska službeno podržava džihadističke grupe, kao na primjer Al Nusra front, te ih zajedno sa Saudijskom Arabijom i obučava i naoružava. A Al Nusra front i „Islamska država“ uglavnom dijele istu ideologiju.

Turska je također prošle godine 17. lipnja, kada su pripadnike „Islamske države“ sirijski Kurdi protjerali iz pograničnog grada Tal Abiđad, pokazala veliku zabrinutost zbog činjenice da bi Kurdi u Siriji mogli preuzeti veći dio područja pod svoju kontrolu, i to je predstavila kao opasnost po samu Tursku.

Turska politika je od početka sukoba u Siriji prožeta strahom da bi Kurdi u Siriji mogli uspostaviti samoupravu. Nasuprot tome Turska je strah od IS-a uvijek trivijalizirala jer je primarni cilj Turske svrgnuti sirijskog predsjednika Asada i sve drugo se podređuje toj politici.

Kako bi se onda mogla opisati dugoročna strategija Ankare u regiji ako se uzme u obzir situacija u Siriji i Iraku te odnos prema Kurdima?

Dugoročna strategija Turske je spriječiti osamostaljenje Kurda, bilo u samoj Turskoj ili pak izvan nje. Ali, ova strategija nije održiva. Vidite da Turska vlada, koja se već 30 godina bori protiv kurdske stranke PKK u vlastitoj zemlji, s istom mora pregovarati. A ta politika je osuđena na propast jer se takvom dinamikom ne može suprotstaviti kurdskom nacionalnom pokretu.

Ako se sada ispostavi da IS stoji iza napada na turskoj teritoriji, hoće li to promijeniti strategiju? Hoće li to biti primjer za, kako bi se reklo, oslobađanje duha iz boce?

Da. Naravno. Ali, moralo bi se uzeti u obzir i to da se tu ne bi radilo o prvom napadu „Islamske države“ na turskom tlu. Posljednjih mjeseci ih je bilo tri što gotovo uopće nije poznato u europskoj javnosti. I sada vidimo da se Turska zbog ovih napada počinje mijenjati, ali u svakom slučaju zbog američkog pritiska.

Znamo također da je u posljednje vrijeme bilo uhićenja koja se dovode u vezu s IS-om, ali ne zbog posljednjih napada već je riječ o uhićenjima onih koji podržavaju „Islamsku državu“. To je sada potpuna novost da policija zaista poduzima akcije protiv IS-a i da vojska tjedno izvještava o tome koliko je ljudi presrela na granici.

Europa i Sjedinjene Države već godinu i pol zahtijevaju od Turske da poduzme nešto protiv boraca koji iz Europe i drugih regija prelaze granicu sa Sirijom i odlaze u borbe. Turska je tek sada odgovorila ovim zahtjevima. A u Turskoj postoje i mišljenja da je ovaj najnoviji napad osveta „Islamske države“ za najnoviju politiku turske vlade.

Postoji li mišljenje u samoj Turskoj da bi islamizam, poput onog „Islamske države“, mogao destabilizirati i Tursku?Jer, u turskom stanovništvu postoje simpatije za IS.

Turska svakako nije homogena zemlja. Oporbena, sekularna Radnička stranka zahtjeva od prije dvije godine zaokret u politici prema Siriji. Imate legalnu prokurdsku stranku u parlamentu, koja vladu, ali prije svega tajne službe, optužuje da odvraćaju poglede od onog što rade podržavatelji „Islamske države“. Danas se u redovima IS-a bore mnogi mladi islamisti Turci, ali i islamistički nastrojeni Kurdi. Istodobno se veliki broj mladih kurdskih ljevičara iz Turske bori u redovima sirijskih Kurda.

To znači da je Turska u posljednje dvije godine normalno gledala na to da se njeni mladi bore u dva različita tabora u Siriji i da protiv toga ništa nije poduzela. Zemlja sada uviđa da joj se njeno miješanje u građanski rat u Siriji obija o glavu. A ova politika se mora promijeniti. Problem za Tursku je taj što do sada nije uspjela riješiti svoj problem s Kurdima. I Turska se može izvući iz ovog okova samo ako promijeni vlastitu politiku prema Kurdima.

Dr. Günter Seufert je stručnjak za Tursku pri berlinskoj Zakladi za znanost i politiku.