OECD: Ne nazire se kraj izbjegličke krize

Prema vašem izvještaju, Europska unija trenutno prima više izbjeglica koje u njoj namjeravaju i ostati nego što je to slučaj sa Sjedinjenim Američkim Državama. Dok je Amerika uvijek slovila kao zemlja imigranata, EU nema takvu povijest. Je li EU spreman za takvu ulogu?

Očito je da je EU prihvatio mnogo izbjeglica u prošlosti, ali nije utemeljen na migracijama, kao što je to bio SAD. Sjedinjene Države su velika zemlja i godišnje primaju oko milijun novih doseljenika. EU je na to, do neke mjere, spreman. On ima vrlo aktivne integracijske programe, ali se još uvijek susreće sa teškoćama u vezi s uvjetima na tržištu rada u mnogim članicama, što svakako otežava proces integracije. To nije slučaj u Njemačkoj, čija se privreda najdinamičnije razvija i koja prima najviše izbjeglica. Oko pola milijuna ljudi "slilo" se 2014. godine u Njemačku, u kojoj namjerava i ostati.

Kakva su vaša predviđanja, kakav će biti dalji trend migracija u Njemačkoj?

Mislim da je porast broja pridošlica u Njemačkoj donekle uvjetovan i demografskim promjenama, dosta dobrom ekonomskom situacijom, ali i potrebom za kvalificiranom radnom snagom. Situacija će sigurno takva i ostati. Osim toga, u Njemačkoj se i iduće godine može očekivati 200.000 do 300.000 izbjeglica. To će biti veliki izazov, budući da je teže integrirati izbjeglice nego integrirati one koji su došli u Njemačku u potrazi za poslom. To košta i za to treba vremena, ali, imajući u vidu da njemačka populacija stari jako brzo, došljaci će svakako doprinijeti njemačkoj privredi.

Tvrdite da je globalna migrantska strategija neophodna kako bi se moglo nositi s trenutnom situacijom, ali i s migracijama u budućnosti. S različitim reakcijama na trenutnu krizu, čak i unutar samog EU-a, je li realno očekivati globalnu migracijsku politiku?

Mi uglavnom govorimo o globalnoj politici u smislu odgovora na trenutnu krizu. Istina je da ne postoji zemlja koja sama može riješiti tu krizu. Ne može to čak ni Njemačka, najveća i najdinamičnija zemlja EU-a. Možda čak ni Europa nije u stanju odgovoriti na ovu krizu sama. Stoga je neophodno da s ovim velikim priljevom izbjeglica koje traže utočište u Europi, postoji koordiniran i globalni pristup na nivou EU-a i šire. No, suradnja se može uspostaviti i u drugim područjima migracijske politike, kao što je priznavanje stranih kvalifikacija. To je područje u kojoj države mogu raditi zajedno, dijeliti iskustva u vezi s integracijom izbjeglica, te graditi zajedničke standarde u smislu priznanja kvalifikacija. Očito treba uzeti u obzir jedinstvenosti i specifičnosti svake zemlje te imati u vidu da su migracije jako vezane za geografske, povijesne i ekonomske faktore. To znači da nema jedinstvenog odgovora za sve. Ipak, više suradnje na međunarodnom nivou svakako može pomoći u rješavanju nekih od najvećih izazova koje migracija donosi.

U izvještaju se trenutna izbjeglička kriza opisuje kao "nezapamćena". Može li se očekivati da će broj izbjeglica početi padati nakon ovog udarnog vala?

Procjenjujemo da će u 2015. godini azil zatražiti više od milijun ljudi. Tako nešto je nezapamćeno do sada, jer se radi o brojkama s kojima se nismo susreli u novijoj povijesti. Jedna od karakteristika ove krize, što bitno otežava i njezino rješavanje, je to što se ne nazire kraj procesa. Nitko ne zna kada će se stanje u Libiji stabilizirati ili kada će u Siriji opet zavladati mir. Eto, zato je teško nazrijeti kraj krize. Sve to dodatno otežava situaciju, ali je sigurno da zemlje EU-a i šire moraju reagirati hitno.

Jean-Christophe Dumont je šef Odjela za međunarodne migracije u OECD-u.