Okončan štrajk zaposlenih u Lufthansi
1. kolovoza 2008
Plaće zemaljskog osoblja Lufthanse – dakle za 34.000 zaposlenih na tehničkom održavanju, u logistici i cateringu – bit će retroaktivno od početka srpnja povećane za 5,1 posto, a nakon godinu dana za još 2,3 posto uz jednokratni doplatak u rasponu od 1,5 do 2,4 posto godišnjih bruto primanja i bonus u ovisnosti o uspjehu pojedinih poslovnih sektora poduzeća. Štrajkaši se, zadovoljni kompromisom, sutra ujutro (2.8.) vraćaju na posao.
Novi bi kolektivni ugovor u istom opsegu na rok od 21 mjeseca trebao vrijediti i za zaposlene u putničkim kabinama aviona, ako ga usvoji sindikat koji okuplja većinu stjuardesa. Problem je, međutim, što taj sindikat za svoje članove traži povišicu plaće od čak 15 posto. Njegov je predstavnik Joachim Müller, osim toga, nezadovoljan učinkovitošću dosadašnjeg štrajka: "Kada pogledamo veličinu koncerna i koliko je aviona Lufthanse svakog dana u zraku, onda sedamdesetak otkazanih letova dnevno baš i nije veliki uspjeh."
Vrijednost dionica Lufthanse odmah porasla
Sindikati su prvotno zahtijevali godišnje povećanje plaće za nešto manje od deset posto, dok je Lufthansa ponudila najviše 6,7 posto na rok od 21 mjeseca uz jednokratni doplatak. Burza je na novi kolektivni ugovor, o kojem su dvije strane pod pritiskom štrajka pregovarale manje od 24 sata, reagirala pozitivno. Vrijednost dionica Njemačke Lufthanse je na frankfurtskom parketu odmah porasla za nešto manje od jedan posto.
Raspoloženje ulagača nije mogla pomutiti ni vijest o otkazivanju 130 letova – od toga 30 interkontinentalnih – ili desetine ukupne ponude do kraja dana, niti činjenica da privremeni red letenja na snazi ostaje sve do početka idućeg tjedna. No, do potpune normalizacije u redu letenja Lufthanse proći će otprilike još dva tjedna. To je vrijeme potrebno za provedbu tehničke provjere aviona. Jer, veliki dio flote Lufthanse, jednog od najsigurnijih zračnih prijevoznika na svijetu, zadnjih pet dana – zbog štrajka mehaničara koji je tvrtku, prema nekim procjenama, dnevno koštao oko pet milijuna eura – nije bio podvrgnut redovnim i obvezatnim kontrolama.