Tu i tamo se kod zastupnica i zastupnika koji su u srijedu (6.4.) kancelaru Olafu Scholzu postavljali pitanja u vezi s ratom u Ukrajini, mogla prepoznati bespomoćnost i zbunjenost. Razlog nije bilo ono što je Scholz rekao. S najvećim brojem odgovora većina ih može biti suglasna. Prije je riječ o Scholzovom stilu iznošenja argumenata. Sve što Scholz kaže logično je, povezano jedno s drugim, nigdje nema mjesta sumnji, strahovima, opasnostima i greškama. Pritom bi svim promatračima moralo biti jasno da u valjda najtežoj krizi od kraja Drugog svjetskog rata svi nužno prave greške, pa i s najboljim namjerama.
Scholz kaže da su ga duboko potresli masakri civila u Ukrajini, da je Rusija počinila ratne zločine te da Njemačka „za razliku od prethodne vlade” isporučuje Ukrajini oružje. To nije u potpunosti pošteno, jer je crveno-zeleno-žuta koalicija koju Scholz predvodi, dugo odbijala te isporuke i tek pod dojmom početka rata promijenila stav.
NATO, a time i Njemačka, neće dozvoliti da ih se uvuče u rat, tvrdi kancelar. Dodaje da će Njemačka i dalje velikodušno prihvaćati ukrajinske izbjeglice. „Oni su ovdje dobrodošli", rekao je Scholz. Potom je nastavio, obećavajući da će se Njemačka što prije učiniti neovisnom od ruske nafte i ugljena, pa i od plina, pri čemu će ovo posljednje nešto duže potrajati. Sve je to poznato, već više puta rečeno. Ali čovjek nikako da se riješi tjeskobnog osjećaja da sve to - nije dovoljno.
Kritika ne dopire do Scholza
Jednostavno nije pošteno predbaciti Scholzu nedostatak emocionalnosti. Scholz uvijek ostaje miran, naizgled emocionalno neangažiran, pa je to tako i sada. To su njegove osobine, i njih stvarno smije zadržati. Mnogo se više sve to tiče njegovog načina odbacivanja i najmanje kritike, pa i onda kada je ona dobronamjerna. Svakako postoje izvještaji prema kojima bi Njemačka mogla Ukrajini dostaviti više oružja, a te isporuke bi prije svega mogle biti brže. Scholz kaže: Sve to je ovako dogovoreno s našim europskim partnerima.
Postoje i izvještaji da se raspodjela izbjeglica na njemačke savezne zemlje zaustavlja na birokratskim preprekama i da je često kaotična. Scholz o tome kaže da svi čine onoliko koliko mogu te da je spremnost građana u Njemačkoj da pomognu „izuzetna".
Bez sumnje u vlastitu poziciju, bez potrage za argumentima. Čak ni kod izuzetno aktualnog pitanja, u kojem trenutku ovog rata bi se Njemačka dragovoljna morala oprostiti od ruskog plina, ako već ruski predsjednik, koji je očito spreman na sva moguća zlodjela, to sam ne učini. Mi gradimo obnovljive izvore energije , kaže Scholz o tome, i dodaje da je to od početka bio plan. Kancelar sigurno zna da je druga vrsta dramatičnosti sadržana u tom pitanju: Što će se dogoditi ako preko noći presuši dotok plina? Što to znači za druge zemlje, za Njemačku? Scholz je nastavio slijediti svoj vlastiti ritual i da u načelu ne odgovori na to pitanje.
Pristupačnost nije znak slabosti
Dobro je i ispravno da Njemačka u ovim teškim danima očito ima kancelara koji ima dobre živce. To mu je posao. Ali tu i tamo bi bila primjerenija poneka naznaka da ni Scholz nema odgovore na baš sva pitanja. Jer tako osjećaju i misle mnogi ljudi i u Njemačkoj i u mnogim drugim zemljama svijeta.
A odgovora nema ni na jako veliko pitanje koje zaokuplja sve – a Scholz ga nije ni načeo - ako je točno da je Putinova agresija usmjerena prema Zapadu, Europi, demokracijama, onda je točno i to da Ukrajinci upravo tu borbu dobrim dijelom vode sami u ime svih nas. S neizrecivim žrtvama.
Na to trenutno sigurno nema stvarnog odgovora. Ali dozvoliti takvu misao – to bi bio barem neki početak. To bi zbližilo Nijemce i njihovog kancelara. Inače će ostati bespomoćni i zbunjeni pogledi koji su se mogli vidjeti kod mnogih zastupnica i zastupnika Bundestaga.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu