Olaf Scholz: podcijenjeni će uskoro biti kancelar

Ako sve bude išlo kako si to zamišlja Olaf Scholz onda će ovaj 63-godišnji socijaldemokrat u prosincu postati nasljednik Angele Merkel na kancelarskoj dužnosti. U ruci s otrcanom kožnom torbom koja ga svuda prati već 40 godina. Kao predsjednik vlade u koaliciji SPD-a, Zelenih i FDP-a. Nakon dva mjeseca pregovora semafor-koalicija, nazvana po bojama stranaka koje ju čine crvenoj, zelenoj i žutoj, je dogovorila koalicijski ugovor.

Tko je to mogao zamisliti kad je Olaf Scholz u kolovozu 2020. nominiran za kancelarskoga kandidata SPD-a? Još 2019. je Scholz izgubio u borbi za funkciju predsjednika SPD-a. Ne samo zato što je stranka željela izrazito lijevo vodstvo. Nego zato što introvertirani pragmatičar nikad nije uspio osvojiti srca često jako emocionalnih socijaldemokrata.

SPD je bio odavno otpisan

Ali, Olaf Scholz, koji je od 2018. bio savezni ministar financija i vicekancelar, bio je jedini istaknuti socijaldemokrat od kojeg se moglo očekivati da može obavljati tu dužnost. SPD je bio manji partner u koaliciji s CDU-om i CSU-om, a u ispitivanjima javnog mnijenja je beznadno zaostajao za njima.

Mjesecima je Scholz javno ismijavan zbog načina vođenja predizborne kampanje. Gotovo suludo je izgledalo kad je on neumorno ponavljao svoje uvjerenje u pobjedu i tvrdio da će biti budući savezni kancelar. Ali stoičko ustrajanje u toj kampanji, koju je provodio ne obazirući se na podsmijehe, vjerojatno je ključ uspjeha budućega saveznoga kancelara.

Kao da ima zaštitni sloj

Preko poraza on prelazi bez kukanja, ustane i nastavi dalje i nikad ne sumnja u svoje sposobnosti. To je načelo kojeg se drži Olaf Scholz, rođen u Osnabrücku 1958. Već nekoliko godina on sa suprugom Brittom Ernst, ministricom obrazovanja u Brandenburgu, živi u Potsdamu kod Berlina. Scholz je jako samouvjeren. U višedesetljetnoj političkoj karijeri doživio je više potresa, ali ga ni jedan nije mogao poljuljati.

Čak ni parlamentarni istražni odbor o takozvanom Cum-Ex skandalu s porezom i prijevari s Wirecardom. Istina, pred istražnim odborom nije ostavljao dobar dojam, stalno je govorio da se više ne sjeća. Ali, ni javna kritika nije na njemu ostavila traga.

Tih i učinkovit uspon

Olaf Scholz je teško i uporno gradio svoju karijeru. Pritom je napravio i velik zaokret. Kao zamjenik predsjednika SPD-ovog podmlatka Mladih socijalista (Jusos) osamdesetih godina se zalagao radikalno socijalistički za „nadvladavanje kapitalističke ekonomije“. Ali, tijekom rada kao odvjetnik za radno pravo u Hamburgu ovaj pravnik je naučio puno o tomu kako funkcionira gospodarstvo i samostalno poduzetništvo. To je snažno utjecalo na njega.

Scholz se okrenuo više konzervativnom krilu SPD-a, ne samo glede gospodarske politike. Kao senator za unutarnje poslove u Hamburgu 2001. je uveo prisilno davanje sredstava za povraćanje radi osiguravanja dokaza kod osoba osumnjičenih da su preprodavači droga. Kao glavni tajnik SPD-a je sudjelovao u provedbi reforme tržišta rada „Agenda 2010“ protiv volje brojnih lijevih stranačkih drugova. Ta je reforma dovela nezaposlene i financijski pod veći pritisak.

Velike emocije su mu strane

S obzirom da je poput stroja ponavljao te tehnokratske formulacije dobio je nadimak „Scholzomat“, sastavljen od njegovog prezimena i pojma automat. „Ja sam bio prodavač te poruke. Morao sam pokazati određenu neumoljivost“, opravdavao se kasnije Scholz.

Ali, to je samo jedan dio istine. Olaf Scholz nije čovjek koji pokazuje emocije i koji može biti ekstrovertiran. To mu je strano. On je čovjek koji se potpuno kontrolira. Čak i u trenucima najvećeg veselja on podsjeća na nekog britanskog butlera. Ljudi koji ga dugo poznaju i s njim surađuju kažu da nikad nisu doživjeli da on podigne glas ili čak viče, čak ni kad bi morao biti srdit.

Ako ga nešto uzbuđuje u najboljem slučaju se premješta s noge na nogu – i uši mu se zacrvene. To se moglo vidjeti i u jednom televizijskom sučeljavanju kad je Scholz imao dojam da ga suparnik iz CDU-a neopravdano napada.

Korona i financijska „bazooka“

Od 2007. je Olaf Scholz gotovo neprekidno na vladajućim dužnostima. Najprije kao ministar rada, zatim kao prvi gradonačelnik Hamburga. 2018. je prešao u Saveznu vladu i postao savezni ministar financija i vicekancelar. Kažu da je već tada kao cilj imao postati savezni kancelar.

Tijekom korona-pandemije rastao je njegov utjecaj. Savezni ministar financija je raspolagao milijardama financijske pomoći. I to je znao iskoristiti. „Uz pomoć bazooke ćemo činiti ono što je nužno“, obećao je u proljeće 2020. neposredno nakon što je pandemija stigla u Njemačku.

Pred velikim izazovima

Njemačka financijski može izdržati pandemiju, njegov je moto od tada. Njemačka će se do kraja 2022. zadužiti za dodatnih 400 milijardi eura. I Njemačka će izrasti iz tih dugova, obećavao je Scholz u predizbornoj kampanji. „Nitko se ne mora bojati, to smo već jednom uspjeli nakon krize 2008./2009. i ponovo ćemo uspjeti nakon nepunih deset godina.“

U jesen 2021. se, međutim, pokazuje da pandemija još ni izdaleka nije prošla. Velik broj novih infekcija se negativno odražava na gospodarstvo. Vladajuća koalicija će se ponovo morati zaduživati kako bi pomogla poduzećima. Pred budućim saveznim kancelarom Olafom Scholzom su izuzetno veliki izazovi na brojnim političkim područjima. Uz to treba voditi koaliciju koja se sastoji od tri prilično različite stranke.

Iako je harmonija u koalicijskim pregovorima možda bila velika, do natezanja unutar koalicije će sigurno doći. Tada će se Scholz sjetiti jedne izjave koju je već rekao kao gradonačelnik Hamburga: „Tko od mene naruči vođenje imat će ga.“