Olako potezanje kolta

Ferguson, New York, Cleveland, Sjeverni Charleston. Koliko se puta to mora dogoditi da bi se nešto promijenilo? S pravom su mnogi Amerikanci zgroženi i očajni zbog svoje policije, čak i ako znaju da postoje i „dobri policajci“. Međutim, prečesto policija nije na usluzi građanima. Ponekad je čak i smrtonosna.

Laži u policijskim izvještajima

Hici koje je policajac Michael Slager ispalio na nenaoružanog crnca Waltera Scotta su najnoviji primjer za čitav niz takvih slučajeva u kojima su bijeli policajci pucali na nenaoružane crnce. Ovaj put nije bilo sumnje tko je kriv. Stravičan video, koji je snimio hrabri prolaznik, pokazuje svu brutalnost i nehumanost. Istovremeno, to je dokaz koji otkriva laž u službenom policijskom izvještaju. Poslije objavljivanja videa, gradonačelnik Sjevernog Charlestona je brzo reagirao, suspendirajući policajaca koji je potom uhićen.

Je li sada barem u Sjevernom Charlestonu sve opet kako treba? Nikako! Da nije bilo snimke, Slager bi se uz pomoć svojih kolega izvukao i ubojstvo bi možda ostalo nekažnjeno. O razlozima smrtonosne policijske pucnjave napisano je puno toga. Obuka policajaca je često loša, potezanje za oružjem prebrzo. Budući da su žrtve uglavnom pripadnici manjinske populacije to nam ukazuje na nešto drugo. Amerika još uvijek ima veliki problem s rasizmom. Taj problem je pratio ovu zemlju od njezinog nastanka. Ništa se nije promijenilo ni zbog činjenice da aktualni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država ima crnu boju kože. Posebno u južnim američkim državama kao što je Južna Karolina, ali ne samo tamo, ukorijenjene su rasističke predrasude. To ima teške posljedice, jer život građanina crne boje kože vrijedi mnogo manje od života njegovih bijelih sugrađana.

Dijelovi politike prikrivaju ovu praksu

Bilo bi pogrešno da se uzrok traži samo u policiji. U Sjevernom Charlestonu je policijski izvještaj pun laži bio moguć samo zato što su počinitelje štitili neki političari. Predsjednik Obama i njegov neustrašivi ministar pravosuđa Eric Holder stalno pokušavaju intervenirati na mjestu gdje se događa ovakva policijska samovolja. Posljednji put je to bilo u Fergusonu. Izvještaj saveznih organa o lokalnoj policiji je bio do te mjere katastrofalan da su mjerodavni morali podnijeti ostavke. I u Sjevernom Charlestonu istragu su preuzeli Federalni istražni ured FBI i Ministarstvo pravosuđa. Međutim, potrebno je reformirati strukturu. Te reforme je već predložio tim koji je predsjednik Obama okupio da preispita događaje u Fergusonu. Više crnih policajaca, bolji trening u defenzivnoj policijskoj taktici, nezavisne komisije za preispitivanje policijskih intervencija sa smrtonosnim ishodom i naposljetku kamera pričvršćena na tijelo policajca kao propis za cijelu zemlju.

Premda se o takvim kamerama u Sjedinjenim Državama diskutira kao o čarobnom štapiću za rješavanje problema, jasno je i to da ni jedna kamera ne može odstraniti rasističke predrasude. Možda kamere mogu utjecati na to da se policija ponaša umjerenije i da joj se više vjeruje. Međutim, još nije sigurno da će taj prijedlog i prihvatiti policija na razini saveznih država ili općina. Slične inicijative Washingtona su do sada uvijek blokirane.

Dobra vijest iz Fergusona

Zemlja bi se morala iskreno suočiti s problemom rasizma, ako želi da ga riješi. Međutim, dokle god predsjednički kandidati Republikanaca umanjuju i bagateliziraju problem, od rješenja neće biti ništa. Ipak ovih dana u Americi postoji i tračak nade. Upravo u Fergusonu se poslije nemira udvostručio odaziv na lokalnim izborima, a broj crnih zastupnika se utrostručio.