Ono što je ostalo od Palmire
25. svibnja 2019Dania Mardini se oprezno naginje nad kamenim reljefom jednog mladića. Priborom za modeliranje radi na njegovom licu, oblikuje mu jagodične kosti, ucrtava trepavice. Portret ovog mladića stoljećima se nalazio u oazi s ruševinama antičkog grada Palmire – sve dok nije stigla samozvana Islamska država (IS). Teroristi su digli hram u zrak i uništili na tisuće vrijednih umjetnina.
Ono što su oni uništili Dania Mardini i njezini kolege pokušavaju rekonstruirati na temelju crteža. To je mukotrpni precizni rad koji obavljaju u sirijskom Nacionalnom muzeju u Damasku. „U nekim slučajevima imamo velike komade koje možemo lako identificirati. Ali ponekad su vrlo mali, pa se kod spajanja dijelova moramo orijentirati prema određenim linijama ili boji kamena", priča Dania Mardini.
Ona je već u svojim studentskim danima bila oduševljena Palmirom. Više puta je posjetila stari hram i veličanstvene ulice usred pustinje, davno prije nego što je IS uništio veliki dio Palmire.
Ubojstvo koje je šokiralo svijet
Khalid al-Hariri, direktor Muzeja Palmire, dobro se sjeća onih dana u svibnju 2015. kada je islamistička milicija upala u antička nalazišta. "Osvajanje je trajalo pet dana. Šesti dan sam zajedno s jednom skupinom mladih ljudi odnio pojedine umjetnine iz muzeja i sakrio ih na sigurno. Istovremeno se pucalo iz svih smjerova. Ali mi smo učinili nemoguće i pobjegli s onim što smo mogli nositi", prisjeća se Khalid al-Hariri.
Njegov tast Khaled al-Asad je desetljećima bio odgovoran za nalazišta u Palmiri. Taj ugledni arheolog nije želio napustiti mjesto na kojem je odrastao i radio, pa ni onda kada su teroristi preuzeli kontrolu. To je platio životom. Teroristi su ovom 84-godišnjaku u kolovozu 2015. odrubili glavu i javno izložili njegove posmrtne ostatke.
"Ubojstvom Khaleda al-Asada presušio je jedan izvor znanja. On je bio neka vrsta čuvara znanja o Palmiri", kaže Khalid al-Hariri.
Izumrli grad
Put do Palmire je tegoban. Svakih nekoliko kilometara zaustavljaju nas na kontrolnim točkama – usred pustinje. Unatoč tome, Khalid al-Hariri redovito odlazi na svoje staro radno mjesto. Sirijska vojska već nekih dvije godine kontrolira Palmiru, no grad je izumro. Tamo gdje su nekada živjeli deseci tisuća ljudi, danas zjapi ogromna praznina. U gradu živi samo nekoliko policajaca, vojnika i čuvara. Većina kuća je uništena, pa i muzej. Na njegovom krovu je ogromna rupa, izložbeni prostori su opustošeni. Posvuda su vidljivi tragovi požara.
Mahmud Al-Hamud ovdje radi kao čuvar: "Ovo uništavanje me rastužuje, jer to su naše starine. Još kao dijete posjećivao sam antičke ostatke u Palmiri. Za sve nas je Palmira bila neka vrsta škole, jer ona je naša kultura, naša civilizacija i povijest."
Iako je sam muzej potpuno uništen, mnogo toga je ipak još ostalo. Stupovi, veličanstvene ulice, hramovi iz antičkog doba – sve je to nadživjelo IS. Neke od antičkih predmeta koji se danas nalaze u Nacionalnom muzeju u Damsku Khalid al-Hariri i njegov tim već su restaurirali. "Potrebno je puno vremena za obnovu uništenoga. Za ono što je uništeno u roku sat vremena treba možda mjesec dana kako bi se obnovilo. A za ono što je uništeno tijekom mjesec dana trebaju možda godine", kaže Khalid al-Hariri.
Dania Mardini je sretna što su uspjeli spasiti barem neke od antičkih umjetnina. Ona će dati sve od sebe kako bi Palmira uskoro opet zasjala u svojem nekadašnjem sjaju: „Želimo spasiti povijest. Želimo ju sačuvati za našu djecu, za generacije, kako bi pred očima imali našu povijest i kulturu."