Opasna privatizacija 12.000 stanova

Više od dvadeset godina nakon sloma Njemačke Demokratske Republike njezin Glavni ured za upravljanje stambenim i gospodarskim zgradama u državnom vlasništvu još uvijek je u vlasništvu Zaklade za privatizaciju njemačke vlade. Još 1991. je od tog državnog ureda stvorena tvrtka, TLG Immobilien GmbH koja je vlasnica 12 tisuća stanova i više od 300 gospodarskih objekata u gotovo svim pokrajinama koje su nekad činile DDR.

Njemačka je već nekoliko puta željela privatizirati i to poduzeće, ali je uvijek u posljednji trenutak nešto spriječilo prodaju. Posljednji put je to bilo 2008. ali se Berlin, zbog krize u zoni eura uplašio kako neće uspjeti prodati TLG za pravu vrijednost. Stručnjaci procjenjuju kako je riječ o vrijednosti od najmanje milijarde i 500 milijuna eura, ali političare u Berlinu muči još jedan problem: privatizacija istočnonjemačkog "Stanoinvesta" (da usporedimo sa sličnom institucijom u socijalističkoj Hrvatskoj) bi se lako mogla pretvoriti u političku minu koja bi vladu kancelarke Merkel mogla skupo koštati - samo godinu dana prije izbora.

Puko izvlačenje dobiti

Investitori zapravo nisu problem: ulaganje u nekretnine u Njemačkoj je za mnoge ulagače zanimljiva opcija. U privatizacijama koje su provodile i neke komune na zapadu zemlje su se redom javljali brojni investitori, od tvrtki sa Dalekog istoka i Arapskog poluotoka pa do raznih investicijskih fondova sa zapada. No pokazalo se, a o tome su mediji iscrpno izvještavali, kako su se takve privatizacije stambenog fonda u pravilu pretvarale u pravu katastrofu.

Investitora je samo zanimalo izvući što veću dobit, tako da su zgrade i čitava naselja čiji su bili vlasnici pretvarale u ruševine i leglo kriminala. Novi vlasnik često nije plaćao niti najosnovnije održavanje instalacija i zajedničkih prostorija - stubišta, liftova i podruma, tako da je odselio svatko tko je ikako mogao. Ostali su najsiromašniji a nije bila rijetkost da su im se vremenom pridružili i "divlji" stanari, oni koji su jednostavno provalili u napuštene stanove.

Ovako ili onako - ministar može stradati

Ukratko, ministru financija Wolfgangu Schäubleu ostaje dilema: ili će, u uvjetima za prodaju, postaviti stroga pravila za zaštitu stanara i za održavanje zgrada, ili će se samo brinuti da napuni državnu blagajnu. Jer svaki dodatni uvjet će svakako spustiti cijenu i odvratiti investitore, ali politički gledajući, baš svaki potez može biti kriv.

Jer, njemačku vladu će se optuživati ili da je "jeftino prodala obiteljsko srebro" ili da je pustila "mutne" investitore da u ovoj zemlji ugroze budućnost tisuća stanara takvih stanova. Već 2008. su za kupnju bili zainteresirani i hedge-fondovi poput Lone Star ili Oaktree i stanari u zgradama TLG-a nipošto nisu vjerovali kako je takvim novčarskim institucijama baš osobito na srcu dobrobit stanara.

Zapravo je njemačka zaklada za privatizaciju i uprava TLG-a od ove tvrtke učinila poduzeće koje sasvim lijepo posluje. Godišnje ostvaruje zaradu od pedesetak milijuna eura, ali je pitanje hoće li privatnom investitoru to biti dovoljno - obzirom na milijardu i pol koliko bi morao uložiti. U fondu poduzeća ima i zgrada koje su posve nove, mnoge su potpuno obnovljene, ali osobito među gospodarskim zgradama ima i takvih koje će jedva pronaći nekoga tko će ih htjeti iznajmiti.

Ipak, njemački ministar financija Schäuble je uvjeren kako je ovo pravi trenutak za privatizaciju. Osjeća se oporavak, a investitori opet mogu nabaviti novac za veće investicije. Zato investicijska kuća Barclays Capital do 16. travnja prikuplja pisma interesa mogućih investitora prije nego što ozbiljnim kandidatima pošalje poslovne podatke o TLG-u. Pri tome se osobito pazi da se poštuju i svi europski propisi o javnim natječajima, a prve ponude bi mogle stići do lipnja.

Autor: A. Šubić (dpa, Reuters)

Odg. urednik: Anto Janković