Opasni i slavni brkovi

Sve oči su uperene u Malika Mohameda Khana Afridija kad se pojavi na tržnici u blizini svog doma u Faisalabadu u Pakistanu. Bolje rečeno, sve oči su uperene u njegove impresivne brkove koje njeguje već 21 godinu i ne dopušta da mu se ni blizu priđe sa škarama.

Ali korijen tog, kako on kaže, hobija nije u taštini. Isprva ga je na puštanje brkova potaklo njegovo divljenje prema lokalnom političaru koji nosi i slično ime kao on, prema Maliku Amiru Muhamedu Khanu od Kalabaga.

"Bio sam impresioniran njegovim brkovima i odlučio sam i sam pustiti takve. On je bio hrabar čovjek i dobar guverner naše provincije. Ja ne mogu učiniti sve što je on činio, ali sam uspio postići da sad imam veće brkove nego što ih je on imao", hvali se Malik Afridi.

Ipak, briga oko tog ponosa na njegovom licu i mnogo košta - vremena i novca. Afridi brkove pere dva puta na dan i njeguje ih posebnom pomadom načinjenom od bademovog ulja i gelom koji nabavlja iz Njemačke. Nakon pranja ih suši i mora ih namjestiti kako bi obje strane bile simetrične. Samo na to ukrašavanje potroši po pola sata svakog jutra i navečer, a na kreme i pomade troši više od stotinu eura na mjesec - iznos koji mnogi u Pakistanu nemaju niti da nahrane svoju obitelj.

"Briga za moje brkove je teška zadaća, ali to je moja strast", objašnjava Afridi. No to je, u Pakistanu, opasna strast jer ekstremni islamisti smatraju kako se takav uzgoj brkova i brijanje brade protivi onome što uči islamski, šerijatski zakon.

"Reket" i otmica talibana

2009. su lokalni ekstremisti došli Afridiju i tražili, ako hoće tako prkositi propisima, neka onda plaća "zaštitu" u vrijednosti od oko 400 američkih dolara mjesečno. Kad nije htio niti platiti, a još manje obrijati brkove, talibani su ga - oteli!

Danima su ga držali u zatočeništvu, dok konačno ipak nije popustio. Podrezao je svoje brkove i pustili su ga na slobodu. Ali to iskustvo je Afridija navelo da, zajedno s obitelji, iz rodne Barre pobjegne u Pešavar. Tamo je opet pustio svoje brkove da mu rastu - sve dok mu i u Pešavaru lokalni islamisti nisu počeli prijetiti. Tako je opet pobjegao, ovaj puta u Faisalabad.

On nije jedini koji je postao žrtvom zbog brkova ili brade. U mnogim mjestima Pakistana i brijači žive opasnim životom, objašnjava nam jedan brijač iz Afridijeve pokrajine, odakle potječe. "Talibani vjeruju kako je brijanje brade čin usmjeren protiv islama." U brijačnice stižu prijeteća pisma u kojima ih se upozorava da prestanu brijati brade muslimana. "Neke brijačnice su čak bile meta bombaških napada", priča nam brijač.

"Kinezi su umirali od smijeha!"

Te prijetnje ekstremista još uvijek plaše Afridija da se vrati u rodnu pokrajinu. Ali uživa u pozornosti koju izaziva i on i njegovi brkovi u drugim dijelovima svijeta. "Ljudi se odnose prema meni s mnogo poštovanja. Rukuju se sa mnom, žele se zajedno fotografirati. Ljudima je drago sresti čovjeka s najdužim brkovima i imati sliku na kojoj su zajedno s njim", tvrdi Afridi.

Osobito ga veseli otići u inozemstvo. Ima mnoštvo obožavatelja u Afganistanu gdje ga prepoznaju svi ljudi iz pokrajine iz koje i on potječe: "Kad odem u Kabul, svi Patani kao što sam ja su sretni da me vide. Slikaju me i snimaju kamerama. Odnose se prema meni s poštovanjem."

Ta popularnost mu se i financijski isplati: povremeno odlazi u Dubaj gdje naplaćuje zajedničko fotografiranje i tako skupi na stotine američkih dolara. "Ali sam bio najsretniji kad sam otišao u Kinu. Tamo samo jedan posto stanovništva ima brkove i kad vide moje brkove, svi se srdačno smiju i odlično se zabavljamo."

Ponos Afridija - i Pakistana

Nakon što je tako dugo njegovao svoje brkove, Afridiju su njegovi brkovi ipak i više od hobija. Oni su postali dio njegove ličnosti. Štoviše, sve opasnosti ga samo još više potiču da pusti još duže brkove. Utoliko za njegovu obitelj i prijatelje ti brkovi nisu samo izvor osobnog ponosa, nego i pokazatelj snage.

Zato ih želi pokazivati i preko granica svoga grada i domovine. Afridi tvrdi kako bi mogao imati još duže brkove, kad bi mu pomogla vlada Pakistana. Silom želi, sa svojim brkovima, predstavljati svoju zemlju po čitavom svijetu na raznim natjecanjima brkova.

"Kad se održavaju takva natjecanja u drugim zemljama, mogao bih otići i proslaviti moju domovinu", tvrdi Afridi i zapravo ne traži mnogo: "Kad bi mi barem pokrili troškove izdavanja vize, same troškove putovanja bih platio iz vlastitog džepa."