Opet svi smiju šetati s oružjem

Ono se često zove "najameričkijim od svih ustavnih pitanja", pitanje: je li doista temeljno pravo svakog Amerikanca posjedovati oružje? Otis McDonalds smatra da je odgovor na njega apsolutno "da", pa se zajedno s drugima sudu žalio na zabranu oružja u svom gradu Chicagu. Kada je taj umirovljenik prije nekoliko mjeseci pokazivao jednoj reporterki CNN-a svoju četvrt, pričao joj je o trgovini drogom i bandama i da je u svom vlastitom domu više puta napadnut. Rekao je tada da bi se rado sam oružjem zaštitio od nasilnika, ali da mu strogi zakon u Chicagu zabranjuje da ga nosi.

Bilo je tijesno...

Sada McDonalds i njegovi istomišljenici slave jer im je Vrhovni sud SAD-a dao za pravo. Tijesnom odlukom od pet glasova prema četiri, suci su ojačali pravo na posjedovanje oružja.

U presudi donesenoj u ponedjeljak (28.06.) stoji da prema američkom Ustavu svaki građanin ima pravo posjedovati i nositi oružje i da to pravo ne treba samo poštivati vlada u Washingtonu nego i pojedine savezne države i općine. Time Supreme Court ostaje na liniji jedne prijašnje odluke: 2008. godije je poništio odluku o zabrani oružja u Washingtonu. Kako Washington D.C. međutim nije savezna država nego savezni okrug, ta odluka nije mogla biti jednostavno prenesena na razinu saveznih država.

"Bogom dano" pravo

Ovakva odluka je trijumf američkih udruga koje se zalažu za slobodu posjedovanja i nošenja oružja koje su u Washingtonu žestoko lobirale. Oni, kao i dopredsjednik udruženja NRA Wayne LaPierre, zastupaju mišljenje "da je pravo na posjedovanje oružja Bogom dano i da je ono Ustavom samo još dodatno potvrđeno". Oko te teme u SAD-u se vode žestoke prepirke. U zemlji je u opticaju više od 200 milijuna različitih vrsta oružja. Svakodnevno u prosjeku u pucnjavama umire 80 ljudi. Grad Chicago je argumentirao da sa zabranom oružja ima manje nasilja i kriminala i da se zahvaljujući njoj može svake godine spasiti 700 ljudskih života.

Zagovornici zabrane nošenja oružja nastoje ovu sudsku odluku vidjeti kao samo djelomični poraz i ukazuju na još jedan tračak nade: suci naime nisu ustanovili da se pravo na nošenje oružja ne smije nikome ni pod kakvim okolnostima uskratiti. Nije protuustavno, na primjer, osuđenim kriminalcima zabraniti posjedovanje oružja. To ostavlja protivnicima oružja prostora da se nadaju da će se neke zabrane koje nisu tako stroge kao što je bila ona u Chicagu, moći održati.

Autor: Sabine Müller, Washington /dd

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm