Orbanov trijumf pokazuje bijedu oporbe
11. travnja 2018
Nekoliko tjedana je mađarska oporba živjela kao u snu - optimistična i prepuna nade da na parlamentarnim izborima može pobijediti Orbana i njegovu stranku Fidesz. Ispitivanja javnog mnijenja su Orbanu i njegovoj stranci predviđala tek jednostavnu većinu te prepoznavale promjenu raspoloženja među stanovništvom - u zadnje vrijeme su čak pokazivale i da tijesna većina birača u Mađarskoj želi promjenu vlasti.
No u nedjelju se mađarska oporba probudila iz sna. Suprotno očekivanjima su Orban i Fidesz ne samo nadmoćno pobijedili, već prema svemu sudeći će imati i novu dvotrećinsku većinu u parlamentu. Ovo je za Orbana treća uzastopna pobjeda i ukoliko preliminarni rezultati budu potvrđeni, bit će to i treća pobjeda s dvotrećinskom većinom.
Njegov veliki trijumf je istodobno i najgorči poraz oporbe u posljednjih osam godina. I to im se u noći s nedjelje na ponedjeljak na licima i moglo vidjeti. Na tiskovnoj konferenciji vođe oporbe i čelni kandidati nisu djelovali samo duboko razočarani, već i dezorijentirani u svojoj mješavini osobne pogođenosti, očajničkog traženja uzroka i prigovora na račun Orbana.
Nejedinstveni, slabi, pobijeđeni
Poraz oporbe ima brojne razloge, ali za najveći dio je i sama kriva. S jedne strane je tu izborni sustav koji promatrači označavaju "slobodnim, ali nefer". On preferira velike stranke kao što je Fidesz jer od 199 zastupnika u parlamentu 106 direktnih kandidata biva birano po većinskom principu. Protiv Fidesza, jedine velike stranke u Mađarskoj, koja k tomu još ima izazito stabilnu i discipliniranu biračku bazu, nema druge šanse osim nastupiti sa zajedničkim kandidatom. Upravo to se u brojnim izbornim krugovima nije dogodilo. Tako je tamo pobijedio kandidat Fidesza iako su oporbeni kandidati ukupno imali više glasova. U Budimpešti je oporba mogla pobijediti u svih 18 izbornih okruga - a na kraju joj je to uspjelo samo u 12. Tako se barem moglo spriječiti Orbanovo osvajanje nove dvotrećinske većine što je bio zajednički minimalni cilj oporbe.
Istodobno su parlamentarni izbori do sada na jedinstven način u postkomunističkoj povijesti Mađarske bili i referendum - i to o Orbanovoj politici prema migrantima. Viktor Orban je predizbornu kampanju na ekstreman način zaoštrio kada je riječ o ovom pitanju tako što je sebe predstavio kao jedinog jamca protiv propasti mađarske države i mađarske nacije prouzročene nekontroliranom migracijom i useljavanjem.
Svi protiv migranata
Ne samo da oporba ovome skoro da nije imala što suprotstaviti - ona to nije ni htjela. U Mađarskoj vlada nadstranački politički konsenzus o tome da je usljevanje iz "stranih kultura" nepoželjno. Neki dijelovi oporbe su čak Orbanovu vladu kritizirali i zbog njezinih posljednjih ostataka humanosti. Naime zbog činjenice da je u okvirima važećeg zakona o azilu posljednjih godina primila oko 3.000 izbjeglica. U konačnici su brojni birači vjerojatno radije glasali za predvidivi original, nego za konfuznu kopiju.
No za oporbu će sada stvari još ići na gore. Većina stranačkih šefova i čelnih kandidata je podnijela ostavku na svoje funkcije, među njima i šefovi desničarske stranke Jobbik, Socijalističke stranke (MSZP) i zeleno-aleternativno-liberalnog LMP-a. U nekoć još ekstremnijem Jobbiku je već započela otvorena borba o kursu umjerenije desničarske stranke. Pristaše još uvijek vrlo prisutnih radikala žele lišiti moći tabor šefa stranke Gabora Vona koji je upravo podnio ostavku. To da će Jobbik kao najjača oporbena stranka sada ponovo krenuti jasnim ekstremnodesničarskim putem je ipak malo vjerojatno jer desno od Orbanovog Fidesza jednostavno više nema mjesta.
Nema oporbe na lijevom krilu
U nesretnoj ulozi je prije svega bivši premijer Ferenc Gyurcsany koji je od 2004. do 2009. godine bio na čelu socijalističko-liberalne vlade. Nominalno socijalist, bio je tada optužen za brojne korupcijske afere i druge skandale te je tako omogućio Orbanu njegovu drugu pobjedu. Njegova sadašnja lijevoliberalna stranka Demokratska koalicija (DK) se odvojila od socijalista MSZP-a i dobila je 5,6 posto. Ipak za većinu Mađara je "salonski socijalist" Gyurcsany, koji je zahvaljujući privatnom investicijskom i dioničkom društvu stvorio zaradio milijarde, "zatrovana" figura. No povlačenje iz političkog života Gyurcsany za sada isključuje.
Ne samo Gyurcsany, već i sam MSZP predstavlja prepreke za obnovu lijevog krila. Socijalisti se ne uspijevaju osloboditi svog imidža korumpiranih i dugo vremena neoliberalno agirajućih nasljednika komunista. Nositelj nade za buduću ljevičarsku oporbu bi mogao biti Gergely Karacsony koji je na izborima nastupio kao zajednički čelni kandidat socijalista i male stranke Parbeszed (Dijalog). Karacsony je u Budimpešti popularni načelnik 14. okruga i predsjednik ljevičarske, ekološko-socijalne stranke Parbeszed. Nakon nedjeljnog poraza on je rekao da se ljevica u Mađarskoj mora iz temelja preustrojiti. Kazao je da bi se s tim ciljem možda moglo i doprijeti do više Mađara u provinciji koji su daleko od politike i koji žive u teškim socijalnim uvjetima. Ljevičarske i liberalne oporbene stranke su do sada ove slojeve birača često ignorirale. Za razliku od Jobbika oni u tim mjestima većinom jednostavno nisu zastupljeni.
No neki pesimistični promatrači se boje da više uopće neće ni doći do utrke između Orbanovog Fidesza. Moguće je, tako kažu mađarski komentatori, da su parlamentarni izboru u nedjelju za sada bili zadnji slobodni izbori.