Osiguranja od grešaka menadžera

Što je neko poduzeće veće, što je financijski jače i što je veća zarada, utoliko češće vodstva tih poduzeća traže zaštitu u posebnim osiguranjima za menadžere. Njihove greške naime mogu biti kobne, kao što se to nažalost posljednjih godina pokazalo u mnogim tvrtkama diljem svijeta.

I menadžeri su samo ljudi. To znači da i oni mogu pogriješiti, donijeti pogrešnu odluku. No, njihove pogreške poduzeća ponekad stoje i do nekoliko milijuna pa čak i milijardi eura. U prošlosti se već dogodilo nekoliko takvih slučaja; prisjetimo se primjerice, korupcijskog skandala u Siemensu kao i skandala u koncernu Arcandor. Od tada veliki koncerni ali i srednje velika poduzeća sve češće sklapaju police osiguranja u slučaju da i njihovi menadžeri u nečemu pogriješe. Shodno tomu se ove police i zovu „Directors and Officers" osiguranja, kraće, D&O.

„Najčešće greške koje se događaju pripadaju kategoriji onih klasičnih propusta. Zadatak menadžera je da organizira neko poduzeće tako da ono funkcionira. On mora uspostaviti i rizični menadžment koji otkriva eventualne pogreške. Zadatak menadžera je također da donese i uspostavi tzv. Compliance System, dakle, pravila i zakone prema kojima se neko poduzeće vodi a koja su onda naravno i u skladu s općim zakonima i pravilima ponašanja. Njegova je dužnost da se ta pravila sprovode u djelo“, kaže Mark Wilhelm, odvjetnik za osiguravajuće pravo iz Duesseldorfa. Prema njegovom iskustvu i službenim podacima svega 20 posto pogrešaka menadžera se zasniva na pogrešnoj računici, dok čak oko 80 posto grešaka korijene imaju u običnim, gotovo banalnim propustima.

Sami donose odluke koje ne bi smjeli

„Jedan od tipičnih primjera je recimo da odluke o poslovanjima s tečajevima valuta smije donijeti samo jedna osoba iz uprave ukoliko je riječ o sumi do 2,5 milijuna eura. Ukoliko se pak radi o većim iznosima, tada su prema pravilima poduzeća, potrebne dvije osobe iz uprave. No, vrlo često se dogodi da zbog promjene vrijednosti tečaja, taj posao koji je do jučer bio vrijedan 2,5 da danas vrijedi 5 milijuna eura. Menadžer u toj situaciji ne misli na to da on sam smije donijeti odluku samo do 2,5 milijuna eura. Time on krši pravilo i to namjerno – kasnije će mu se upravo to predbaciti; da mu je to pravilo bilo poznato jer ono postoji. To su dakle te nesmotrenosti koje menadžeri često previđaju", objašnjava Wilhelm.

„Sklapanje jedne police osiguranja stoji mjesečno 600 eura, no može koštati i mnogo više, čak i do nekoliko milijuna eura“ kaže Marcel Roeder iz Aona, poduzeća koje se nalazi na samom vrhu svjetske ljestvice osiguranja. Koliko će osiguranje nekog menadžera stajati, ovisi o raznim čimbenicima – o veličini poduzeća kao i rizicima pod kojima ono posluje. Sve to prvo moramo dobro ispitati, kaže Roeder i dodaje da su štete u koncernima nastale na osnovu greške menadžera posljednjih godina rapidno porasle. Dok se broj pogrešaka 2007. godine kretao oko 134 slučaja u cijelom svijetu, prošle se godine on povećao na 445. Udvostručio se i broj zemalja u kojima poduzeća bilježe probleme zbog pogrešnih odluka i postupaka vodstva poduzeća.

Zakoni su dovoljno strogi i precizni

S time u svezi mnogi njemački političari smatraju da je potrebno uvesti jaču kontrolu menadžera kako bi ih se i lakše u slučaju katastrofe moglo pozvati na odgovornost. Odvjetnik Mark Wilhelm pak ne dijeli ovo mišljenje. On kaže da su njemački zakoni dovoljno precizni po ovom pitanju. „Menadžere se već sada može pozvati na odgovornost za sve greške koje počine i koje kasnije mogu prouzročiti štetu poduzeću. To nema nikakve veze s tim da li je on član uprave nekog koncerna koji je na burzi ili je pak riječ o voditelju poslova neke male firme. Pravila i zakoni vrijede za svakog od njih. U Njemačkoj je to posebno neugodno, nigdje drugdje na svijetu ta pravila nisu tako stroga kao ovdje", kaže on.

Ukoliko menadžeri nesvjesno, nenamjerno u nečemu pogriješe, tada štetu plaćaju osiguranja. No, ukoliko namjerno nanesu štetu, tada nekom koncernu naravno ništa ne vrijede ni najskuplje police osiguranja, ona u tom slučaju naravno ne moraju platiti ništa. Problem je međutim u tome da osiguranje mora dokazati menadžeru da je namjerno djelovao – što u pravilu nije najjednostavnija zadaća.

Autor: Monika Lohmüller / Ž.Telišman

Odg.ured: N. Kreizer