Osiromašeni radnici iz Srbije - lak plijen trgovaca ljudima

Nevladina organizacija ASTRA organizirala je nedavno konferenciju u Beogradu o trgovini ljudima u cilju iskorištavanja radne snage. To je prva konferencija ove vrste koja je ikada organizirana u Srbiji i njezin zadatak je upozoriti na porast ovog fenomena. Ukazalo se pritom da postoji veliki nedostatak znanja o tome što je radna eksploatacija i na koji način je tretirati i procesuirati. Istraživanja pokazuju da ispitanici radnu eksploataciju u kontekstu trgovine ljudima vide kao nešto daleko od njihovih života, iako i sami kažu da su imali sumnjive poslovne ponude ili da poznaju osobe koje su imale takvo iskustvo.

Građevinci najugroženiji

Slučajevi trgovine ljudima u cilju radne eksploatacije su vrlo specifični, ističe za DW Ivana Radović, aktivistica ASTRA-e. Svaki otkriveni slučaj, naime, predstavlja eksploataciju većeg broja ljudi i on se kreće od nekoliko desetaka do nekoliko stotina. Žrtve su u ovim slučajevima najčešće muškarci koji sebe uglavnom ne prepoznaju kao žrtve i ne žele o tome govoriti. Incidenti se uglavnom događaju negdje u inozemstvu i Srbija je samo zemlja porijekla, kaže Ivana Radović: "Tako da ljudi iz Srbije bivaju eksploatirani u Rusiji, državama bivšeg Sovjetskog saveza, zatim na Bliskom Istoku, u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Uopće, na svim destinacijama gdje se puno gradi."

Šutnja politike

Ivana Radović skreće pažnju na jedan od najdrastičnijih slučajeva eksploatacije srbijanskih radnika u Azerbejdžanu koji se dogodio 2009. godine. U njemu je oštećeno nekoliko stotina ljudi. Taj slučaj je na vrlo ružan način ostao neprepoznat kao slučaj trgovine ljudima, kaže Radović: "S obzirom da se eksploatacija događala na gradilištima objekata za vladu Azerbejdžana, i s obzirom da se Azerbejdžan pojavljuje kao investitor u Srbiji, mislim da ne postoji ni politički interes da se to izgura“.

Preporuke za borbu protiv ovog fenomena odnose se prije svega na to da se uključe sve udruge, institucije i instance koje do sada nisu bile uključene - od sindikata, preko Nacionalne službe za zapošljavanje, pa do ministarstava ekonomije, rada i socijalne politike. Ovaj problem se pritom mora promatrati u kontekstu ljudskih prava i tržišta rada, napominje Ivana Radović: "Iz raznih razloga je postalo normalno raditi na crno i pristajati na bilo što da bi se imao bilo kakav posao. To onda ljude čini manje opreznima i daje im manje mogućnosti da procjene mogu li ih neke ponude koje dobijaju dovesti u trgovinu ljudima. To je nešto čime se mora pozabaviti država. Ne možete davati neke preventivne savjete i preporuke, u smislu: provjeravajte poslodavca, tražite pismeni ugovor ili nešto slično kada je sasvim normalno da to kod nas (u Srbiji, op.a.) ne postoji."

Lak plijen

S obzirom na to da se radnici od ovakve vrste eksploatacije spašavaju tako što pobjegnu ili ih takozvani "poslodavci", kada shvate da su otkriveni, brzo vraćaju u zemlju porijekla, teško je utvrditi točan broj oštećenih, kaže Ivana Radović. Praktična propast srbijanske građevinske industrije dovela je do toga da radnici postaju lak plijen za trgovinu ljudima i žrtve eksploatacije upravo u onim zemljama gdje je srbijansko građevinarstvo bilo tradicionalno prisutno, ocjenjuje aktivistica nevladine organizacije ASTRA-e.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. ur.: Dunja Dragojević