Osobni bankrot na njemački način

52-godišnja Nina nikada nije imala financijskih problema. Njezin je suprug dovoljno zarađivao tako da se mogla posvetiti odgoju djece. A onda se brak raspao, ona je ostala s djecom u zajedničkoj kući kupljenoj na kredit, plaća bivšeg supruga odjednom više nije bila dovoljna za financiranje dva odvojena domaćinstva. Računi su svejedno nastavili stizati, djeca su s vremenom trebala sve više, a Nina nikako nije uspjevala naći posao. Kredit za kuću više nije bilo moguće otplaćivati, za financiranje selidbe nije bilo novaca. Dugovi su se gomilali i onda je napokon bilo jasno: Nina ih u ovakvim okolnostima nikada neće biti u stanju otplatiti.

Jedino što joj je preostalo bio je odlazak u savjetovalište za dužnike pri Uredu za zaštitu potrošača. Ondje je dobila detaljne informacije o mogućnosti proglašavanja osobnog bankrota i odlučila se za taj postupak. Time se pridužila onih oko 120.000 stanovnika Njemačke, koliko će ih ove godine, kako predviđaju stručnjaci, morati prijaviti osobni bankrot.

Postupak samo za dužnike "u dobroj vjeri"

Jutta Böttner već godinama radi u savjetovalištu za dužnike pri Uredu za zaštitu potrošača u Kölnu, koje građanima ne daje samo pravne savjete, nego im pomaže i u pokretanju postupka za proglašavanje osobnog bankrota. Ovo savjetovalište godišnje obradi oko 120 slučajeva, a istu takvu pomoć nude i druge neprofitne organizacije, recimo one crkvene poput Caritasa. Procjenjuje se da u Njemačkoj oko 6,5 milijuna ljudi trajno nije u stanju podmirivati svoje dugove.

Jutta Böttner ističe da osobni bankrot može prijaviti samo netko tko u dugove nije zapao svojom krivnjom, dakle onaj tko se nije zadužio ili uzeo kredit na temelju lažnih podataka s ciljem da nakon par godina otpiše veliki dio duga. A što se tiče kruga osoba koje su prisiljene na ovaj postupak, kaže: "Prezaduženost se javlja kod svih slojeva društva. Naravno, posebno su ugroženi nezaposleni, samohrane majke ili očevi, zaposlene osobe s malim plaćama, razvedeni koji ne mogu financirati dva domaćinstva. Tu su često i osobe koje su zbog bolesti trajno nesposobne za rad. One primaju bolesničku naknadu u iznosu od 70 posto od dotadašnje plaće. Kako su mnogi od njih često jedva izlazili na kraj i s punom plaćom, još im je teže sada kada imaju samo 70 posto."

Osobni bankrot mogu proglasiti i stranci

Jutta Böttner priča da je među osobama koje traže pomoć savjetovališta i velik broj stranaca, a ima i Hrvata. Oni također imaju pravo na proglašavanje osobnog bankrota ukoliko imaju prebivalište u Njemačkoj. Naravno, i oni moraju prijaviti svu imovinu, pa i onu u domovini. Ako to propuste učiniti, postupak osobnog bankrota se prekida i slijedi prijava za prijevaru.

Na sljedećoj stranici: Vjerovnicima je nekad draža nagodba

Vjerovnicima je nekad draža nagodba

Dužnik najprije mora pokušati postići izvansudsku nagodbu sa svojim vjerovnicima, koja ima šanse za uspjeh samo ako dužnik ima imovinu ili ako mu financijski netko pomogne. Tada su vjerovnici obično spremni pristati na oprost dijela duga, jer im je draže da odmah dobiju nazad barem dio novaca, nego da čekaju proglašavanje osobnog bankrota kojim također nije zajamčeno da će im biti vraćen sav posuđeni novac. Inače, u 80 posto slučajeva dužnik nema nikakvu imovinu, a prosječni dug iznosi oko 30.000 do 40.000 eura.

"Uživajte u odmoru sada, a platite kasnije"

Ako nagodba ne uspije, dužnik mora na nadležnom sudu zatražiti otvaranje postupka osobnog bankrota. Sud dužniku određuje stečajnog upravitelja koji izrađuje plan otplate duga: od utvrđivanja vrijednosti i prodaje dužnikove imovine poput nekretnina ili automobila pa sve do određivanja mjesečnih iznosa koji će automatski biti skidani s dužnikove plaće. Inače, točno je određeno koliko od plaće mora ostati dužniku na raspolaganju za podmirivanje troškova života. Primjerice, 990 eura za samce, a za obitelj s dvoje djece 1.770 eura. Često se događa da dužnik uopće nema nikakva ili ima samo premala primanja pa vjerovnici na kraju ostaju praznih ruku.

No, ponekad i banke postupaju neodgovorno i odobravaju kredite za koje se već iz prihoda dužnika može vidjeti da neće moći biti otplaćivani. Problem su i reklame u kojima se ljudima sugerira da neke stvari mogu dobiti skoro besplatno, recimo ugovor za mobitel za 0 eura za koji se na kraju ispostavi da je tako samo prva tri mjeseca, a da se nakon toga sve normalno plaća. Također se nude i putovanja pod motom: "Uživajte u odmoru sada, a platite kada se vratite kući". Jutta Böttner ističe da na to najčešće "padaju" mladi ljudi.

"Šest godina je previše"

Dužnik je obvezan obavijestiti stečajnog upravitelja o svakoj, za otplatu duga važnoj promjeni u njegovom životu, od preseljenja preko zapošljavanja pa sve do dobivanja nekih izvanrednih prihoda. I tako punih šest godina, koliko je u Njemačkoj zakonski predviđeno trajanje ovog procesa.

Kako kaže Jutta Böttner, taj je rok predmet stalnih rasprava. Mnogi smatraju da bi on trebao biti i kraći, po uzoru na neke druge zemlje poput SAD-a i Velike Britanije. Njihov je argument da se dužnicima mora omogućiti da što prije dobiju šansu za novi početak. Jutta Böttner smatra da to ne bi bilo na štetu vjerovnika, jer: "Da ste vi vjerovnik i imate potraživanja od 50.000 eura od nekoga tko, doduše, radi ali uzdržava suprugu i osmero djece i ima malu plaću, tada bi vam ionako bilo jasno da taj novac nikada više nećete vidjeti."

Autorica: Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: A. Šubić