Ostaci savezničke špijunaže na "Vražjem brdu"

Iza bujnog raslinja vidi se građevinska oznaka koja uspješno prkosi vremenu. Na njoj investitor najavljuje završetak stambenog bloka "Resort Teufelsberg" u jesen 2002. "Kako vidite od toga nije bilo ništa", kaže mladi povjesničar Martin Schaffert i dodaje, "zapamtite to, na to ćemo se kasnije vratiti". Kasnije znači za vrijeme dvosatnog vođenja po tom propalom kompleksu, na koje Schaffert ovoga lijepog subotnjeg popodneva vodi oko 50 osoba. Muškarce i žene svih uzrasta, Berlinčane, ali i turiste iz Španjolske, Italije, Sjeverne Amerike.

Temelji Hitlerovog sveučilišta

Stoje ispred privremeno postavljenog stola pod vedrim nebom. Dok posljednji još plaćaju svoj obol turističkom vodiču i svojim potpisom jamče da se ovuda kreću na vlastitu odgovornost, drugi već s čuđenjem gledaju objekte ispred sebe. Zahrđalu željeznu ogradu, staru prikolicu za stanovanje išaranu svim mogućim bojama, neobične ostatke građevina po brežuljku. U blizini je i jedna dvokatna građevina ravnoga krova na kojoj zjape prazni crni prozorski otvori, na vrhu brežuljka su antenske kupole čija pokidana bijela presvlaka smiješno leprša na vjetru.

Martin Schaffert skupinu vodi pored ostataka zgrada prekrivenih grafitima i priča o nevjerojatnoj prošlosti ovoga područja. Početkom 20. stoljeća tu je još bila ravnica i kao dio Grunewalda zaštićeno prirodno područje za odmor stanovnika vrlo brzo rastuće metropole Berlina. To nije smetalo naciste koji su došli na vlast 1933. da na tom zaštićenom području počnu graditi. Oni su Berlin htjeli pretvoriti u "svjetski glavni grad Germaniu" i za to su razni znanstveni instituti i klinika Charité trebali preseliti na sjeverno područje Grunewalda. 1937. položen je temeljni kamen za Vojno-tehničko sveučilište. Ali, 1940. je gradnja obustavljena, jer ono nije više bilo tako važno. 1945. je gradilište minirano, a od 1950. je zatrpavano građevinskim otpadom.

Tvornica za prisluškivanje

Prije Drugog svjetskog rata, pripovijeda Martin Schaffert, svi berlinski parkovi i zeleni pojasevi su bili ravni. Danas većina ima neki brežuljak koji je nastao prilikom uklanjanja ruševina nakon rata. Najviši brijeg visok 115 metara nastao je u Grunewaldu, na ruševinama Vojno-tehničkog sveučilišta. Do 1972. tu su dovezeni ostaci ruševina oko 15.000 zgrada razorenih u ratu. Po brijegu koji je tako nastao zasađeno je drveće, a Berlinski senat je dao napraviti i skijašku stazu s liftom, skakaonicu i stazu za sanjkanje. A onda su saveznici otkrili taj brijeg kao idealno mjesto za nadzor zračnih koridora prema Zapadnoj Njemačkoj. I prisluškivanje telefonskih i radio-veza DDR-a.

Dio Teufelsberga (Vražijeg brda), kako se danas zove, proglašen je vojnim područjem kojem je pristup zabranjen. Iza metalnih ograda i raslinja nastale su zgrade koje se nisu vidjele, a tijekom vremena i pet velikih antenskih kupola za prisluškivanje. Tu je navodno radilo više od 1.000 ljudi, kaže Martin Schaffert, 24 sata na dan, 365 dana u godini. Oni su bili dio mreže za prisluškivanje Echelon, koja je obuhvaćala cijeli svijet. Nešto više o radu te mreže doznat će se tek nakon 2022., jer do tada dokumenti koji nisu uništeni prilikom zatvaranja postrojenja 1992., moraju ostati tajni.

Nesiguran temelj

Martin Schaffert vodi skupinu kroz tamne hodnike i po neosvijetljenim stubama. Džepnom svjetiljkom pokazuje na fotografije po zidovima koje ilustriraju burnu povijest ovog područja. Pokazuje jedno dizalo koje više ne radi, a koje je zapravo ljude spuštalo u podzemne katove. Tu su i veliki strojevi za uništavanje dokumenata. Vodič priča o paraboličnim antenama i špijunima i stalno upozorava na rupe u podu, pokidane ograde i opasne prolaze.

Godinama je čitav taj kompleks bio omiljeni cilj vandala. Oni su unakazili i ogledni stan, kakve je jedna skupina investitora namjeravala izgraditi u jednoj zgradi na vrhu brijega. Kasnije je tu trebao nastati čitav kompleks "Resort Teufelsberg" s hotelom, konferencijskim centrom i luksuznim stanovima. Samo to se mnogima nije sviđalo, osobito ne aktivistima za zaštitu okoliša. Pokrajina Berlin, koja je to područje bila prodala investitorima, ponovo ga je proglasila šumskim područjem i povukla građevinsku dozvolu.

Posljednjih godinu i pol područje koristi Interesna zajednica Teufelsberg. Ona je područje otvorila umjetnicima grafita koji se ovjekovječuju na zidovima. Pod nadzorom tu se smiju održavati zabave i snimati filmovi. I svakog vikenda postoje turistička vođenja. Sudionici su impresionirani. To je mjesto po strani, a opet u gradu, izvan vremena, oslikano djelima mladih kreativaca i s jedinstvenim pogledom. Interesna zajednica Teufelsberg želi čitav kompleks postupno zaštititi. I to ne samo zgrade i njihovu povijest nego i prirodu koja buja nakon povlačenja saveznika s Teufelsberga. Kao miroljubivi korisnik koji se ovdje dragovoljno nastanio.