Otkud dolaze sirovine za slatkiše?

Velik dio sirovina za slatkiše koji se prodaju u Njemačkoj potječe iz same Njemačke. Ali ne i za proizvod koji se nalazi na čelu top-liste omiljenih sltaikša - čokoladu. Ovog najomiljnijeg slatkiša u Njemačkoj godišnje se proizvede više od milijun tona. Tržište je u međuvremenu u ponudu uvrstilo čitav niz ovih proizvoda različitog okusa. Od klasične mliječne čokolade, preko crne "za kuhanje", sve do ekspreimentiranja s okusima poput čokolade s morskom soli ili ribanom mrkvom.

Varijacije smeđeg

No ono što čokoladu zapravo čini čokoladom je kakao a on dolazi iz prekomorskih zemalja. Prije svega iz Afrike (Obale Bjelokosti ili Gane), Južne amerike (Brazila ili Ekuadora) i Azije (Indonezije). Dok se u Južnoj Americi kakao uglavnom sadi na velikim plantažama, afrički kakao najvećim dijelom potječe s malih obiteljskih dobara.

Kakao je baš kao i kava podložan jakim promjenama cijena na tržištu, od kojih pak radnici na poljima kakaovca nemaju nikakve koristi. Oni od svojih zarada često jedva preživljavanju. U Africi u proizvodnji kakaa sudjeluje i puno djece.

Pravedno, ekološki, održivo

U međuvremenu se čak i u običnim supremarketima mogu naći čokolade nabavljene preko tzv. pravedne trgovine. U takvom se procesu trgovci trude poboljšati životne uvijete u zemljama u kojima se proizvodi čokolada i to dugotrajno ne mijenjajući cijene, plaćajući radnicima više nadnice i izdajući više novaca za socijalna davanja itd. Samo tržište za bio-čokoladu raste. Na Međunarodnom sajmu slatkiša ISM koji se upravo održava u Kölnu upravo je predstavljena prva čokolada proizvedena na način koji ne ugrožava klimu i koja je nastala za tzv. pravedno tržište. Ovaj se proizvod temelji na suradnji učeničke inicijative Planet-for-the-Planet s jednim proizvođačem čokolade iz Švicarske.

Iz Njemačke

No ne samo čokolade, nego i keksa, kolača, torti i raznih drugih grickalica, godišnje se u Nejmačkoj proizvede više od milijun tona. Brašno, maslac odnosno tzv. biljna ulja i masti uglavnom potječu iz same Njemačke. Ni mlijeko i ostali mliječni proizvodi, koji se koriste u proizvodnji slatkiša, se ne moraju uvoziti. No stvari drugačije stoje s orasima, lješnjacima, bademima ili pistacijama. Oni u najvećoj mjeri stižu iz južne ili istočne Europe.

Šećer iz repe

 

Glavni sastojak svih slatkiša ipak je, naravno, šećer. U Njemačkim se slatkišima uglavnom koristi šećer proizveden iz njemake šećerne repe. Stručnjak za prehrambenu tehnologiju iz Njemačkog društva za poljoprivredu (DLG) Herbert Buckenhüskes procjenjuje da Njeamčka 80 posto sovjih potreba za ovim proizvodom pokriva iz domaće repe.

Razlog za to leži u Europskoj uredbi o tržištu šećerom. Uredba datira iz 1968, a uz pomjoć carina i subvencija štiti domaće tržište od jeftinijeg šećera sa svjetskog tržišta. Na veselje domaćih proizvođača a na žalost onih proizvošača kojima to uzrokuje veće troškove.

2011. je na njemačkom i europskom tržištu čak zavladala nestašica šećera, iako je urod šećerne repe bio dobar. Kriva su bila pravila EU-a o kvotama koje su određivale koliki postotak domaćeg uroda smije ili mora biti korišten.

Novost - stevia

Od prosinca 2011. u EU-u je dopušteno jedno novo sredstvo za slađenje, stevia. Biljka stevia potječe iz Južne Amerike i tamo je odavno poznata. Još su drevni Inke svoj čaj mate sladili njome. U Europi se koriste samo pročišćeni ekstrakti ove biljke, tzv. Steviolglycoside. "To nije sintetizirano, i zbog toga ga korisnici rado koriste. Vrlo je sladak a gotovo da nema nekog vlastitog okusa", objašnjava Herbert Buckenhüskes prednosti stevie. I za razliku od šećera, ona ne sadrži kalorije, što će se sigurno također jako svidjeti mnogim korisnicima.

Autorica: Rachel Gessat / Snježana Kobešćak

Odg. ur.: N. Kreizer