Njemačko-poljski odnosi i pitanje ratne odštete

Teška prošlost ne napušta Poljake i Nijemce. 85 godina nakon njemačkog napada na Poljsku, kojim je počeo Drugi svjetski rat, pitanje njemačke ratne odštete susjednoj zemlji ponovo je na dnevnom redu. „Poravnanje računa bi bilo povijesno opravdano“, rekao je poljski premijer Donald Tusk kancelaru Olafu Scholzu u Berlinu 12. veljače 2024. Po pitanju moralnih i materijalnih reparacija „Njemačka još ima što uraditi“, ali ne na način da to postane „zao usud u budućnosti“ i da optereti njemačko-poljske odnose, dodao je Tusk. Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski ranije je pozvao svoju kolegicu Annalenu Baerbock da se „kreativno pozabavi teškim povijesnim nasljeđem“.

Spor oko reparacija

Zahtjevi za obeštećenje nisu novi. Desničarska nacionalna vlada PiS-a je osam godina pokušavala profitirati na unutarnjem polju protunjemačkom retorikom. Vođa stranke PiS (Pravo i pravda) Jaroslaw Kaczynski je više puta naglašavao da Njemačka još nije platila svoj povijesni račun. Prema jednom izvještaju, Njemačka duguje Poljskoj više od 1,3 bilijuna eura: za prinudni rad oko 2,1 milijun Poljaka, gubitak istočnih teritorija od strane Sovjetskog Saveza i izgubljene biografije 196.000 prisilno germanizirane djece.

Poljski parlament (Sejm) je u rujnu 2022. donio rezoluciju kojom je Njemačku pozvao da preuzme odgovornost – i glasovima tadašnje oporbe okupljene oko Donalda Tuska. Međutim, oporba je inzistirala da se riječ „reparacije” zamijeni s „nadoknada”. Politički protivnici zbog ovog pitanja pokušavaju diskreditirati Tuska kao „državnog izdajnika” i „agenta Berlina”. Poljska se 1953. odrekla reparacija, odnosno potraživanja države od druge države. To je prevladavajuće mišljenje pravnika i povjesničara obiju zemalja. Ovo, međutim, ne utječe na pojedinačne zahtjeve za obeštećenje žrtava nacizma.

U diplomatskoj noti Poljske Njemačkoj, 50 drugih zemalja, UN-u, NATO-u i SAD-u iz 2022. godine, koju Vlada PiS-a nije željela objaviti, nije bilo riječi o reparacijama – kako se kasnije ispostavilo. U to vrijeme je u Berlinu boravio povjerenik za reparacije poljske vlade Arkadiusz Mularczyk. Njegov zahtjev za raspravom u Bundestagu o isplatama odštete Poljskoj, kao u slučaju Grčke, ostao je neispunjen.

Od promjene vlasti u Varšavi ponovo se vratila rasprava o reparacijama. Krajem prošlog mjeseca, kada je predsjednik Andrzej Duda dodijelio medalje časti autorima izvještaja o ratnoj šteti, predsjednik Duda je Tuskovo odustajanje od zahtjeva za reparacijom opisao kao „sramotu". On je doveo u pitanje odricanje Poljske iz 1953. godine, koje Njemačka smatra obavezujućim.

Markus Meckel objašnjava zašto je pitanje reparacija bilo tabu za Poljsku čak i nakon pada komunizma. Kao prvi demokratski ministar vanjskih poslova DDR-a sudjelovao je u pregovorima 2+4 između dvije njemačke države i saveznika. „Bilo je strateški pametno odreći se reparacija“, rekao je Meckel u intervjuu za DW. „Tada je granično pitanje imalo apsolutni prioritet. Svatko tko danas ponovo postavi ovo pitanje riskira da nacionalisti u obje zemlje ponovo mogu postaviti pitanje granice.”

Pitanje reparacija je po međunarodnom pravu zaključeno, ali je moralno i dalje otvoreno. Ovo mišljenje danas prevladava i u Berlinu i u Varšavi. U glavnom gradu Poljske zamjenik ministra vanjskih poslova Wladyslaw Teofil Bartoszewski, čiji je otac bio zatvorenik u Auschwitzu i ministar vanjskih poslova, potvrdio je na radio postaji RMF FM 22. siječnja 2024. da njegov odjel radi na konceptu reparacije. Za to je zadužen državni tajnik za europska pitanja, iskusni diplomat Marek Prawda, bivši  poljski veleposlanik u Njemačkoj i EU-u.

Berlin također izražava spremnost na suradnju: „Mi smo u konstruktivnoj i kooperativnoj razmjeni s poljskom stranom o pitanjima sjećanja i suočavanja s našom intenzivnom zajedničkom poviješću“, rekao je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova za DW. „Želimo ovo oblikovati na način orijentiran k budućnosti i zajedno s Poljskom. Istovremeno vjerujemo da je s našega gledišta pitanje reparacija riješeno.” Ponovo je na stolu i nastavak bilateralne suradnje vlada koju je prekinuo PiS. Njemačka i Poljska, zajedno s Francuskom, ponovo razgovaraju trilateralno, u formatu Weimarskog trokuta.

Konkretni zahtjevi i simbolične geste

Njemačka ima puno mogućnosti da se iskupi za Poljsku, objašnjava Nyke Slawik (Savez 90/Zeleni), čiji je otac podrijetlom iz Poljske. „Sve demokratske stranke u Bundestagu su suglasne da prodube suradnju s Poljskom", objašnjava zastupnica Zelenih u Bundestagu. Kao prvo i najvažnije, Slawik spominje kompenzaciju za pojedinačne žrtve. Konkretno, razgovara se o mirovinskom fondu i preuzimanju troškova, na primjer za lijekove i liječenje za oko 45.000 Poljaka. Slawik bi također željela vidjeti veću brzinu u izgradnji Njemačko-poljske kuće u središtu Berlina.

Slawik smatra da je Njemačka dužna zauzeti se za izgubljena kulturna dobra Poljske. Vrhunski primjer je rekonstrukcija Saske palače u Varšavi, koju su njemački okupatori digli u zrak poslije gušenja Varšavskog ustanka 1944. godine.

Zajednička sigurnost umjesto papirologije

Markus Meckel, jedan od arhitekata pomirenja između dva naroda, želi Poljskoj dati više sigurnosnih jamstava. S obzirom na ruski napad na Ukrajinu, Meckel smatra da je prisnija sigurnosna suradnja Njemačke i Poljske ključna i zalaže se za veću njemačku nazočnost na istočnom krilu NATO-a. Meckel ide dalje od mnogih njemačkih političara i zahtijeva da Njemačka radi zajedno s Poljskom na članstvu Ukrajine u NATO-u.

Pitanje reparacija ostaje na dnevnom redu u njemačko-poljskim odnosima, čak i ako se to sada zove nadoknada. Tijekom proteklih osam godina Berlin je držao distancu suočen sa zahtjevima prethodne vlade u Varšavi od bilijun dolara. Danas, međutim, ponovo postoji spremnost da se u njemačkom glavnom gradu razgovara čak i o najtežim temama.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.