"Ovo mora biti stoljeće Amerike!"

Kandidat republikanaca za američkog predsjednika, Mitt Romney je nedavnim obilaskom nekoliko zemalja želio pokazati i svoje umijeće u međunarodnoj politici. Ali u Europi su već iz Romneyevog izbora zemalja koje će posjetiti - Veliku Britaniju, Poljsku i Izrael, zaključili kako je i to putovanje prije svega namijenjeno domaćoj, američkoj publici i brojnim skupinama iseljenika iz tih zemljama, nego kao nekakva poruka Europljanima.

Henry R. Nau, američki profesor politologije i međunarodnih odnosa na sveučilištu George Washington u Washingtonu D.C. je uvjeren kako Europljani nisu u pravu što ne prate pomnije što Romney govori. Ovaj profesor je već radio za republikanskog predsjednika Ronalda Reagana od 1981. do 1983., a ovdje donosimo izvatke iz njegovog komentara kojeg je pisao za rubriku Transatlantic Voices. To nije mišljenje kojeg zastupa DW, nego informacija o očištu kakvo se rijetko može pročitati u Europi.

Cjeloviti i originalan komentar američkog profesora možete naći na stranicama naših kolega iz engleske redakcije DW-a.

Što je loše u vodstvu Amerike?

"Romney se razlikuje u svojoj vanjskoj politici na tri načina, tvrdi Nau. Prvo, on vjeruje kako je Amerika izuzetna. Drugo, on zasniva svoju politiku na vojnoj snazi i samopouzdanju. I treće, on živi i pun je duha kapitalizma i ekonomije slobodnog tržišta.

U sva tri načina njegova vanjska politika više nalikuje onoj Harrya Trumana i Ronalda Reagana, a manje politici Bill Clintona i Baracka Obame. To je vanjska politika Amerike sigurne u sebe, ona koja nije sklona smanjivanju utjecaja Amerike." (...)

"Prilikom posjete Velikoj Britaniji (...), obratio se veteranima ratova u inozemstvu riječima: 'Ja sam odlučan vjernik u veličinu Amerike... Ja ne smatram Ameriku tek jednom točkom na strateškoj karti, jednom od sila koju treba uravnotežiti. Vjerujem kako je naša zemlja najveća sila koja donosi dobrobit svijetu i da je taj utjecaj danas potrebniji nego ikada. I mene uvjerljivo vodi strast kako ovo stoljeće mora biti američko stoljeće."

Neki Amerikanci i mnogi Europljani u tome vide sebičnost. Ali ako i jest, to je sebičnost za oboje, za Europu i Ameriku'.

Romney je nakon toga podsjetio kako su Amerika i Europljani i saveznici u Aziji pobijedili fašizam u Drugom svjetskom ratu, komunizam u Hladnom ratu i sad su zajedno u tvrđavi slobodnog svijeta koji odbacuje radikalni terorizam i religiozni fundamentalizam.

Razmislite o tome na trenutak, poručuje Nau i dodaje da to savezništvo nije samo porazilo i kaznilo svoje neprijatelje, kao što velike sile čine već stoljećima. Ono je i stvorilo svijet u kojem i ti neprijatelji mogu uživati u napretku i slobodi." (...)

"Tko drugi nego Amerika?"

Amerika to nije učinila sama. Izuzetnost Amerike ne znači unilateralizam. Marshallov plan i NATO su bili zajednički napor. Svjetska trgovinska organizacija i G-20 također. Europska unija, Japan i zemlje u razvoju pružaju vitalnu snagu razvoja.

Ali bez Amerike, nedostajalo bi im najveće tržište za njihov izvoz. A Amerika danas pokazuje malo od gospodarskog vodstva i vitaliteta. Gospodarstvo zone eura bi već moglo biti u recesiji, a nedavni podaci iz ovog srpnja pokazuju kako niti SAD nisu daleko od toga.

Utoliko bi pitanje koje si trebaju postaviti najbliži saveznici Amerike treba glasiti: koja druga zemlja bi na taj način vodila sustav koji je stvoren nakon Drugog svjetskog rata? I koja druga zemlja ili skupina zemalja je danas spremna da preuzme ulogu globalnog vođe?

Kao što je Romney izjavio: 'Ako mi nemamo snagu ili viziju da vodimo, onda će druge sile preuzeti naše mjesto, gurajući povijest u posve drugom smjeru.' Jer povijest se ne događa sama od sebe."(...)

Sila za mir

"Za vodstvo je potrebna sila (eng.: power)." To je drugi naglasak Romneya na njegovom nedavnom putu. U Izraelu je bio jasan kako vojna snaga ne izaziva rat, nego osigurava mir.

Ponekad se govori kako su oni koji su najodlučniji spriječiti režim Irana stvoriti atomsko oružje, da su bezobzirni i zazivaju rat.

Istina je posve suprotna. Mi smo pravi mirotvorci. Povijest nas uči potpuno jasno da kad najveći despoti svijeta teže najstrašnijem oružju, mirovni napori otvaraju put potlačenosti, nasilju ili strahovitom ratu.

Romney je uvjeren kako despoti prijete ratom, a ne demokracije koje se naoružavaju kako bi se obranile."(...)

"Ako sloboda treba preživjeti, ona se mora obraniti. I Amerika je i tu bila na čelu. Ona više troši na obranu nego svi saveznici zajedno. To je teret kojeg Amerikanci nose za slobodu Europe i Japana. Romney ustraje u tome da se nastavi nositi taj teret. I on želi okončati ratove u Iraku i Afganistanu, ali je on oprezniji.

Kad se Amerika povuče, kao što je učinila nakon 1945. i onda nakon Vijetnama, uslijedile su loše stvari. Staljin je opkolio Berlin, a Moskva je okupirala Afganistan. Tko danas stoji na straži, kao što su tada činili Truman i Reagan?"(...)

I kao treće: kapitalizam

"Vojna sila je naravno skupa. Utoliko je ekonomski rast pretpostavka slobode zapada. To je treća poruka Romneya koju je istaknuo u Poljskoj.

Kapitalizam je stvorio napredak slobodnog svijeta, a ne vladine subvencije i programi razvoja. A braneći poduzetništvo pojedinaca, kapitalizam brani i političke slobode. Naravno da raspravljamo o ravnoteži između poduzetničke slobode i jednakim uvjetima za sve. Ali mi ne raspravljamo o ulozi (tržišnog) natjecanja. Svugdje gdje je uloga države postala prevelika, gubio se napredak i sloboda."(...)

"Europa treba duh slobode kapitalizma, koji je snažniji na istoku Europe i još uvijek najsnažniji u Americi. To ne znači da se treba imitirati američki kapitalizam. Ali se treba vidjeti kako je izdržljivost kapitalizma u Americi ujedno i izvor sposobnosti Amerike da više izdvaja za obranu.

Ako bi Amerika postala socijaldemokratska kao Europa, gdje zdravstvo i socijalne službe crpe najveći dio državnog novca i ostavljaju malo za obranu, savezništvo će oslabiti i opet ćemo se zateći u situaciji da se suočavamo sa despotima bez oružja u ruci.

Romney vjeruje u vanjsku politiku Amerike koja će biti okrenuta moralu, vojnoj sili i gospodarstvu. On privlači velik broj Amerikanaca koji prihvaćaju izuzetnost Amerike i žele podržati obranu demokracije u čitavom svijetu.

U usporedbi s Obamom, Romney uživa manju potporu u Europi. To je nesreća, jer američko vodstvo u svijetu je koristilo Europi i drugim slobodnim zemljama svijeta. Na svom putu je Romney jasno pokazao kako je Amerika još jednom spremna preuzeti vodstvo."

Ovo je komentar Henrya R. Naua, američkog profesora na sveučilištu George Washington u Washingtonu D.C. i bivšeg suradnika republikanskog predsjednika Reagana, pisanog za rubriku Transatlantic Voices. Ne radi se o mišljenju koje zastupa DW.