Ozbiljno lobiranje ili logika „maloga Ivice“

Središnja vlast u Zagrebu sustavno zapostavlja Slavoniju i Baranju; dok je istok Hrvatske krvario, krajevi u kojima nije bilo rata bezobzirno su se razvijali, tako da Slavonci i Baranjci stvar moraju uzeti u svoje ruke – to je glavni moto HDSSB-a, prvo pokreta a zatim i stranke okupljene oko Branimira Glavaša u posljednje dvije godine, od kako je on pao u nemilost i odmetnuo se od HDZ-a. Novootkriveni smisao županijske i gradske vlasti u Osijeku za regionalizam posljednjih dana aktualiziran je otvaranjem Regionalnoga ureda u Bruxellesu.

Slavonija, a ne Slovenija ili Slovačka

„Vidite, svijet je veliki i puno ljudi uopće nije čulo za Slavoniju i Baranju. Ja kažem da sam iz Slavonije, oni kažu 'Aha, iz Slovenije!'. Ne, ne iz Slovenije – iz Slavonije. 'Aha, iz Slovačke!' Ne iz Slovačke, iz Slavonije. 'A gdje je to?' To vam je u Hrvatskoj. I onda počinje razgovor, prezentacija regije, što nama treba, što možemo ponuditi i vjerujte stvarno, vjerujem da smo u pravo vrijeme na pravom mjestu“, priča Stjepan Ribić, direktor Regionalne razvojne agencije Osječko-baranjske županije.

Agenciji je povjereno upravljanje briselskim uredom čijim otvaranjem nisu svi tako oduševljeni, jer drže da je projekt i za grad Osijek i za županiju megalomanski. „Ja mislim da postoji samo jedna osoba koja to govori, a to je naš sveučilišni profesor koji je izjavio da će se skinuti gol u Gradskoj vijećnici ako se ured otvori,“ kaže Ribić. Pri tom misli na Zatka Kramarića, dopredsjednika HSLS-a, koji je godinama kao osječki gradonačelnik bio trn u oku Glavaševoj struji koja je suvereno vladala županijskom razinom.

„Falš“ regionalisti ili?

Kramarić novoprobuđenu borbenost za Slavoniju i Baranju aktualne lokalne vlasti naziva „falš regionalizmom“: „Ured u Bruxellesu, bojim se, da je još jedan od ishitrenih poteza tog 'falš regionalizma', jer mi nismo članica Europske unije. Otvarati ured čini mi se malo problematičnim. Bojim se da će to biti samo prodavanje magle građanima grada Osijeka, a troškovi koje su oni već platili i koje će platiti bit će kudikamo veći od one koristi koja bi se trebala polučiti.“

S Kramarićem se slaže i hrvatski premijer Ivo Sanader. Jučer je u Osijeku izjavio: „Čitao sam što je rekao zastupnik Kramarić, kako je to razbacivanje novca. Vjerojatno bi bilo svrhovitije da se taj novac iskoristi ovdje gdje ti protagonisti kažu da se zaboravlja Slavonija i tako dalje, jer Hrvatska toliko dobro stoji u Bruxellesu, toliko dobro promovira sve svoje krajeve. Može se apsolutno razumjeti nekih lokalnih ili regionalnih jedinica da se posebno predstave u Bruxellesu, ali to treba biti u okviru jedne hrvatske kuće, a bi se mogle predstaviti sve hrvatske županije i ja mislim da ćemo to i napraviti.“

Premijeru očito Ured hrvatskih regija nema tu težinu. No, Osječani vele što je sigurno, sigurno je – uključili su se u zajedničko predstavništvo, ali od svog vlastitog ne odustaju: „Mi smo se odlučili za predstavništvo Slavonije i Baranje zato što smo razmišljanja da Ured hrvatskih regija ne može jednako zastupati sve regije od Dubrovnika do Slavonije i da je puno bolje i pametnije imati svoje predstavništvo“, naglašava Stjepan Ribić. A Kramarić, koji je kao gradonačelnik često po svijetu osobno promicao ime Osijeka, danas ima drukčiju retoriku za one koji sada u samom sjedištu europske administracije žele zastupati regionalne interese: „Ne vidim razloga da tamo budete fizički prisutni. Ako se već želi biti fizički prisutan, onda je za to postojao tisuću i jedan jeftiniji način.“

Projekt ili trgovina nekretninama

Glavni predmet kritika golemi je, 160 četvornih metara prostrani stan u koji je smješten ured, a koji je posljednjih nekoliko mjeseci u vlasništvu grada i županije. No za Stjepana Ribića Kramarićeva je kritika nerazumljiva: „Stan je koštao 325.000 €, u njegovo renoviranje uloženo je 29.600 eura – to možemo reći da je 360.000 eura. Prije par dana agenta agencije koja nam je prodala taj stan kako bi ga ponovno procijenila i imamo napismeno da taj stan, ukoliko bismo ga danas htjeli prodati vrijedi 440.000 eura. Stoga, to nije bačen novac, to je samo uložen novac koji se već isplatio.“

Kramarić priznaje: „ 'Ajde, taj novac se na neki način može vratiti, ali način… Mene sada zanima sadržaj.“ Ribić i na to ima spreman odgovor: „Gledajte, uspostavljeni su odlični odnosi s predstavništvima regija, što je jako bitno. Ako danas Europskoj uniji prijavljujete neki projekt uvijek se traže partneri, traži se čak i dvanaest zemalja, da mora biti dvanaest regija na jednom projektu. Ja uvijek kažem tko je bliže vatri bolje se grije, to je naš narod uvijek govorio, zar ne?! I to je činjenica da smo mi s ovim uredom jako blizu vatre i da imamo ostvarene odlične kontakte. Imamo već jedan ugovor s konzultantskom tvrtkom, drugi se sad uspostavlja koji će nam pomoći baš u izradi projekata, u aplikaciji projekta, u lobiranju i njihovom ostvarivanju na samom terenu.“

„Sve to skupa pokazuje kako mali Ivica zamišlja funkcioniranje Europske unije. O tom – po tom,“ ne odustaje Kramarić.
Na kraju još jedan detalj: Osječani ne odustaju od toga da je riječ o slavonsko-baranjskom uredu, iako se njihovom projektu priključila tek jedna od pet županija iz ove regije. Znakovito ili ne, požeško-slavonski župan, SDP-ovac Zdravko Ronko također nije u velikoj ljubavi s aktualnom vladom u Zagrebu.