Palestinske izbjeglice ponovno u bijegu
13. veljače 2013
Jedna soba, sićušna kuhinja i mala kupaonica. Sa stropa padaju komadići boje, na podu se nalazi sivi tepih. Na njemu su obični madraci od spužve koje prekrivaju vunene deke. Tako izgleda novi dom Ume Wajdi i njezine obitelji (na naslovnoj fotografiji članka). Od siječnja ove godine 43-godišnja žena ovdje živi sa suprugom i dva sina. Jednom je 12, drugom 15 godina. Svoj stan u Yarmouku, najvećem palestinskom izbjegličkom naselju u Siriji, morali su napustiti. U međuvremenu Yarmouk više gotovo da i ne postoji. Nestao je proteklih mjeseci, spaljen i uništen tijekom borbi koje se u Siriji vode od početka 2011. Njihov novi skromni dom sada se nalazi u palestinskom izbjegličkom kampu Shatila u Bejrutu, u susjednom Libanonu.
Stanarina od 220 dolara
Za ovu obitelj je trenutno najvažnije nekako nabaviti barem ono najpotrebnije hranu za djecu, grijanje i lijekove za najmlađeg člana obitelji koji boluje od jedne bolesti krvi. Um, sitna žena duge crne kose, priča kako je u Siriji život ipak bio mnogo jednostavniji. Prije svega lijekove nije bilo teško nabaviti. Kada su stigli u Libanon od Narodnog odbora u Shatili, nadležnog za spomenuti kamp, na raspolaganje su dobili namještaj i živežne namirnice. Taj odbor dijeli i novčanu pomoć koju dobiva od Međunarodnog crvenoga križa. Svatko tko je ovamo stigao iz Yarmouka dobio je tako jednokratnu pomoć od 40 dolara i jedan bon za hranu. To naravno nije dovoljno niti za goli život.
“Samo stanarina za ovaj jednosobni stan mjesečno košta 220 dolara. Za taj novac smo u Yarmouku mogli stanovati u dvorcu i još k tome dobivati i hranu i piće. No, to nije sve. Ovim troškovima treba dodati i mjesečni račun za struju u visini od 60.000 libanonskih lira (oko 40 dolara) kao i boravišne takse”, priča Abu Wajdi, Umin suprug. Kako novca nemaju dovoljno, prisiljen je redovito ići u prošnju kod prijatelja.
Rezignacija i beznađe
Abu Wajdi je u Siriji radio kao umjetnički direktor jedne palestinske folklorne grupe. Sada djeluje rezignirano. Kaže kako im pomoći više ne može niti PLO – Palestinska oslobodilačka organizacija, budući da ni ona više nema novca. Posao ne može dobiti jer Palestinci u Libanonu smiju raditi samo u određenim zanimanjima. Drugim riječima, rat u Siriji je iz ove obitelji učinio dvostruke izbjeglice. Bake i djedovi Ume i Abua potječu iz Nazareta. Taj se grad danas nalazi na području sjevernog Izraela. Oni su 1948. godine prilikom osnivanja države Izrael bili protjerani. Stigli su u Siriju, no njihova unučad sada se ponovno nalazi u bijegu.
Prema informacijama organizacije Ujedinjenih naroda za pomoć Palestincima na Bliskom istoku, UNRWA, posljednjih tjedana je najmanje 20.000 palestinskih izbjeglica iz Sirije pobjeglo u Libanon. Ova organizacija navodi kako će se ova brojka po svemu sudeći još povećati. Većina je smještena kod rodbine i prijatelja u raznim palestinskim logorima. I Abu Wajdi se odlučio upravo za Shatilu budući da ovdje već žive njegovi prijatelji.
Povećanja stanarine
Ovaj izbjeglički kamp pripada redu najsiromašnijih i najnapučenijih u Bejrutu uopće. Ziad Hemmo iz Narodnog odbora u Shatili kaže kako su kapaciteti zapravo već popunjeni i kako više nisu u stanju primiti nove izbjeglice. No, oni koji su već ovdje zasigurno će primati i dalje članove svoje rodbine ili prijatelje.
Budući da mnogi iskorištavaju kritičnu situaciju, primjerice stalnim povećanjima stanarina, Hemmo kaže kako će Palestincima iz Sirije i dalje biti potrebna redovita novčana pomoć. „Najveći problem su doista stanarine. Do sada se time još nitko nije ozbiljnije pozabavio. Mi tražimo da se ovaj problem riješi, no do sada još nitko nije reagirao”, kaže Ziad Hemmo. On dodaje kako nema niti dovoljno hrane. “Kravlje mlijeko, odjeća i druge namirnice trebale bi redovito stizati. Jednom mjesečno po jedan paket riže i šećera, to nije dovoljno”, kaže Hemmo.
Manjak donacija
UNRWA, organizacija UN-a nadležna za pomoć palestinskim izbjeglicama, već je odavno došla do svojih granica. Kako kaže Hoda Samra iz UNRWA u Bejrutu, dosadašnja pomoć nije dovoljna. U svom posljednjem apelu za pomoć, u prosincu prošle godine, ona je zatražila pomoć u iznosu od 13 milijuna dolara. Toliko je, naime, potrebno kako bi se pomoglo svim Palestincima koji su z Sirije pobjegli u Libanon. No, kako ovaj apel nije bio prvi, a niti dosadašnji nisu urodili plodom, Samra kaže kako je zapravo nemoguće očekivati da će tolika pomoć stići već u sljedećim mjesecima. Po njezinom mišljenju, Palestinci će se vratiti u Siriju čim se situacija u toj zemlji malo smiri.
No, Abu Wajdi kaže kako ne vjeruje u povratak. Budući da Palestinci nisu sudjelovali u građanskom ratu n na strani sirijske vlade kao ni u redovima pobunjenika, može se očekivati da će ih obje strane optužiti za nesudjelovanje, odnosno, da nisu pružili podršku. Samim time, on budućnost svoje obitelji više nažalost ne vidi u Siriji.