Pandemija u Njemačkoj: ljudi su umorni i ljuti

Opis je dramatičan. Već 20 godina Sonja Rönsch, kako nam kaže, vodi Diakonissenanstalt  Emmaus u Oberlausitzu na jugoistoku Njemačke. Ova ustanova Evangeličke crkve o kojoj se brinu đakonice je za to vrijeme više puta doživjela strukturne promjene. „Ali, travanj 2020. je nadmašio sve."

U okviru Emmausa, između ostalog, djeluje i jedan dom za njegu starijih i bolesnih osoba – s oko 90 mjesta. U roku od jednog i pol dana zarazila se polovica stanovnika doma, ali i njegovatelja. „Korona nas je doslovno preplavila", kaže voditeljica doma Sonja Rönsch. Ističe da je na jedvite jade uspjela organizirati najnužnije. Pozvala je premijera Saske i dobila nešto mali zaštitnih maski, a nekoliko zaštitnih odijela donirali su im soboslikari i policija.

Između očaja i uspjeha

Predstojnica doma iz Oberlausitza (Gornje Lužice) govorila je na konferenciji Evangeličke crkve u Njemačkoj i drugih organizacija koje su joj podređene - „Pogled unatrag. Kako je pandemija promijenila način života“. Fokus je bio na kvalitativnoj dugoročnoj studiji: kako se ljudi u Njemačkoj nose s pandemijom, kakve su psihosocijalne posljedice? Ukratko: način života je izrazito ambivalentan, dakle rastrgan, podijeljen i proturječan. Baš kao i kod Sonje Rönsch: između očaja, upornosti i uspjeha.

Ali, što pandemija duže traje, to se raspoloženje ljudi mijenja, i to na gore. Velika većina ljudi je umorna i ljuta, kaže Ulrich Lilie, predsjednik Diakonie (humanitarne organizacije Evangeličke crkve).

Osam korona-tipova

Sociolozi Evangeličke radionice budućnosti „midi“ su za potrebe studije više od godinu dana tijekom prva tri vala korone ispitali 50 ljudi u dugačkim intervjuima, to su bili ljudi iz različitih skupina stanovništva. Pitanja su postavljana o svakodnevici u pandemiji, o podršci i orijentaciji, o očaju. Prema priopćenju radionice „midi" bila je to prva dugoročna studija na njemačkom govornom području o načinu životu u prve tri faze pandemije. Stručnjaci su na temelju istraživanja izradili osam tzv. korona-tipova: „pažljive, pregorjele, misleće, ogorčene, iscrpljene, skromne, kooperativne i pouzdane“.

Evangelička pastorica Gerlinde Feine iz Böblingena u njemačkoj saveznoj zemlji Baden-Württemberg pojašnjava u kojoj mjeri zapravo ta rastrganost i ambivalentnost pogađa i iskusne crkvene snage. U početku ona zvuči vedro. Ali, perspektivne su tmurne. Crkva je zbog mjera za suzbijanje pandemije bila pod pritiskom i sve se odvijalo u digitalnom prostoru, kaže. „Sada smo stali jedni uz druge jer smo izgubili mnoge. I neće se više vratiti.“

Frustracije jedne pastorice

Ona govori o tome koliko se tijekom bogoslužja u crkvama mora paziti na broj nazočnih vjernika, na razmak među sjedištima i druga korona-pravila, dok bilo koji organizator vjenčanja pod vedrim nebom ima mnogo više mogućnosti. Gotovo s oduševljenjem priča o tome kako su se ljudi obradovali kada je na Badnjak 2020. projektorom s gradske vijećnice na crkvenom tornju prikazivala božićne priče. Bio je to događaj o kojem su izvijestili skoro svi lokalni mediji. Ali tu priču prati i njezina vidna frustracija zbog mnogo razumijevanja koje se čak i u crkvenom miljeu pokazuje prema korona-skepticima. „Ja imam kolegicu koja moli za mene jer sam cijepljena“, priča ova pastorica.

Također je već doživjela i situacije u kojima je netko preminuo zbog toga što su bolnice prepune i ta osoba „nije na vrijeme prebačena na intenzivnu njegu. Osim tuge, tu se onda javlja i bijes."

Ni Sonja Rönsch ni Gerlinde Feine nisu bile među ovih 50 ispitanih osoba za potrebe dugoročne studije, identitet ispitanika se ne otkriva. Ali, stručnjaci su uvjereni da su njih dvije utjelovljenje „egzistencijalnih opterećenja i previranja u korona-vremenima”.

Saslušati i shvatiti…

Za voditelja midi-studije Daniela Hörscha studija pokazuje „raskorak" u doživljavanju pandemije. On spominje „proturječnosti, nesigurnosti i neizvjesnosti“. Na temelju rezultata studije, on je uvjeren: „Materijalne i psihosocijalne posljedice korone će još dugo pratiti ovo društvo." Crkvama i humanitarnim organizacijama je nužno „bolje razumijevanje" situacije. Hörsch računa s porastom potražnje za stručnim savjetovanjima i proširenjem ponude. Pritom izričito napominje „oko tri milijuna djece u relativno siromašnim kućanstvima".

Jedan od zanimljivijih rezultata studije je, prema riječima samog autora, razina otvorenosti s kojom su ispitanici odgovarali na pitanje: „Kako ste?". Minhenski evangelički teolog Christian Albrecht smatra da je kvaliteta tih odgovora „pomalo sramotna za crkvu". Možda crkva „previše rijetko” postavlja to pitanje, kaže on. U pandemiji je postalo jasno da ljudi od crkve očekuju „crkvene ponude koje im mogu konkretno pomoći“. Ljudima nisu potrebne samo velike riječi, već i djela, napominje on.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu