Papa nije "Obamin čovjek"
23. rujna 2015
"Postoji ogroman entuzijazam u cijelom SAD-u. To se svuda osjeti", kaže Robert George sa Sveučilišta Princeton. Ljudi se vesele "poruci nade", kaže ovaj stručnjak za pitanja religije i dodaje da oni pri tome malo misle na svoje političare. A oni se već nalaze na startnim pozicijama kako bi iz ovog Papinog posjeta izvukli najviše što mogu, prenosi New York Times. Od predsjednika Baracka Obame do republikanskih kandidata za funkciju predsjednika, politički čelnici pokušavaju u svoje svrhe instrumentalizirati Papu i njegov moralni autoritet.
Bliskost s Obamom?
Većina analitičara se slaže sa zaključkom novina Los Angeles Times da u tome prednjači predsjednik Obama. On će vjerojatno profitirati od toga da on i Papa "dijele političke pozicije", piše ovaj najugledniji list na zapadnoj obali SAD-a.
Pri tome se u vidu ima otvaranje SAD-a prema Kubi, što je već igralo ulogu na prošlogodišnjem susretu Obame s Papom i do čega ne bi došlo da nije bilo posredničke uloge Vatikana. Razgovor u Bijeloj kući i govor Pape pred Kongresom otkrit će koje su to još teme o kojima se imaju slična stajališta.
Stephen Schneck s Katoličkog sveučilišta u Washingtonu ipak umanjuje očekivanja da će između pape Franje i Obame biti vidljiva velika harmonija. Papa Franjo se jednostavno ne uklapa u političke mustre. Ipak, ako on u središte svog posjeta bude stavio temu socijalne pravde, što mnogi stručnjaci proriču, onda će se naći "u skladu s onim što zagovaraju demokrati u SAD-u", navodi Schneck.
Više pomoći za izbjeglice iz Sirije
Stvari ipak nisu tako jednostavne jer u američkog Kongresu nisu u većini demokrati, nego republikanci koji imaju sasvim druge koncepte na umu kada se govori o borbi protiv siromaštva. "Ne zaboravimo da će Papa govoriti i o abortusu. A to se neće svidjeti demokratima", kaže Schneck imajući na umu kontroverznu diskusiju koju su pokrenuli republikanci u Kongresu. Oni su podnijeli prijedlog zakona kojim bi se pravo na abortus ograničilo na razdoblje od 20 tjedana od začeća.
Papu Franju se, dakle, definitivno ne može nazvati "Obaminim papom", mada Bijela kuća priopćava da njih dvojica imaju slične političke prioritete. "Pomoć za izbjeglice iz Sirije predstavlja dobar primjer za papinu nezavisnost", kaže Robert George, koji je inače predsjedatelj Američke komisije za međunarodnu slobodu religija. "Očekujem da će Papa od Amerikanaca, a posebno od američke vlade zatražiti da poveća pomoć za sirijske izbjeglice, ali i da se primi više onih koji u SAD-u traže utočište."
Obama želi da tijekom iduće godini SAD primi 10.000 izbjeglica iz Sirije. Georg smatra da je to nedovoljno. "Tražimo da se primi 100.000 ljudi iz Sirije i Iraka", kaže on i dodaje da se nada da će Papa zatražiti nešto tako. Ovaj stav dijele i brojni predstavnici Crkve u SAD-u.
Katoličko biračko tijelo
Za Obamu će mnogo jednostavnije biti demonstrirati jedinstvo s Papom kada se bude govorilo o zaštiti klime. Papa Franjo je u svojoj enciklici o promjeni klime ukazao na odgovornost čovječanstva i tako se stavio na Obaminu stranu
Papina riječ ima utjecaja i na birače. Većina Amerikanaca ga podržava. Anketa novina Washington Post pokazuje da čak 70 posto građana vrlo cijeni papu Franju. Među katolicima je ta podrška još veća i iznosi 90 posto. Iako katolici predstavljaju samo četvrtinu stanovništva SAD-a, njihovi glasovi su vrlo važni. Od 1972. nitko nije postao predsjednik SAD-a, a da nije mao podršku većine katolika.
Na prijemu i biskup homoseksualac
Obama uz predstojeći posjet šalje i vlastite poruke. Tako će prijemu Pape u Bijeloj kući prisustvovati i jedan transseksualac, te jedan biskup homoseksualac. Obama ih je pozvao mada zna da je Papa nepopustljiv u kritici homoseksualnih partnerstva.
Ipak, to ne utječe na popularnost ovog vjerskog poglavara u državi koja se tek nedavno odlučila za legalizaciju takozvanih homo-brakova. Za razliku od njega, crkve u SAD-u nisu više popularne. One imaju sve manje članova, a postoje i posljedice zbog seksualnog zlostavljanja djece od strane svećenika. Stoga Stephen Schneck smatra da ovaj posjet predstavlja veliku šansu za lokalne crkve da privuku pozornost i ponovo stupe u dijalog s ljudima.