Pazi kako naručuješ kavu
15. rujna 2008Običaj je da se mladi u Njemačkoj po završetku škole neko vrijeme – najčešće godinu dana – dobrovoljno posvete socijalnom radu: od ispomoći u domovima za stare i nemoćne do suradnje u sportskim i kulturnim organizacijama. Želja za angažmanom na društveno korisnim projektima Antoniju Nooke je lanjskog ljeta odvela u BiH, gdje je ova 20-godišnja Berlinčanka doprinijela osnutku i prvim aktivnostima "Omladinske novinske asocijacije".
Nije bilo bitno tko je Srbin ili Hrvat
"Očekivala sam da će biti mnogo očiglednije da se ondje vodio rat. Začudilo me što situacija na prvi pogled nije bila tako loša. Međutim, nakon nekog vremena sam primijetila koliko ratna prošlost još uvijek utječe na politiku, svakodnevni život i sve drugo", započinje svoju priču o doživljajima tijekom jednogodišnjeg boravka i rada u Bosni i Hercegovini Antonia Nooke.
Kaže da kod vršnjaka nije opazila izraze nacionalne netrpeljivosti, ali joj međuetničke napetosti ipak nisu promakle: "Mladi su međusobno surađivali. Nije bilo bitno tko je Srbin ili Hrvat. Važan je bio zajednički cilj kojemu je sve bilo podređeno. No, bilo je i trenutaka u kojima sam primijetila da me gostioničar podozrivo gleda, jer sam rekla 'kava' umjesto 'kafa' ili obratno, i ne želi mi servirati napitak."
Ekološka svijest u povojima
Bilo Sarajevo, Mostar ili Banja Luka – mješavina kulturnih utjecaja i tradicija u bosanskohercegovačkim gradovima na buduću je antropologinju ostavila dubok dojam, pa čak i ondje gdje se to naoko ne bi moglo očekivati: "Tri tjedna sam živjela u Zenici, gradu za koji svi kažu da je ružan i užasan. No, meni se i on dopao. Cijela je BiH vrlo raznolika, premda je mala zemlja." Šteta je jedino što se zaštiti vrlo upečatljive prirode, osobito u rječnim krajevima, ne poklanja nužna pažnja, dodaje Antonia.
Utoliko se više brige posvećuju jelu. "Hrana je izvrsna, ali se čovjek ne smije svakog dana prepustiti njenim užicima. Zaljubila sam se u ćevape, burek, a pogotovo u baklave. Jela sam ih najmanje svakog drugog dana. Ili bosansku kafu s rahatlokumom... Ali se stvarno radi o teškoj hrani i zato valja pripaziti", kaže djevojka koja bi stasom mogla konkurirati vodećim svjetskim manekenkama.
Potraga za dobrom baklavom u Berlinu
Unatoč svoj raznolikosti gastronomske ponude u BiH Antonia ipak priznaje: "Tko dolazi iz Berlina, naviknut je na restorane s međunarodnom kuhinjom – od tajlandske, indijske i afričke do njemačke – na svakom uglu. Katkad mi je doista nedostajao kineski snack bar." Zanimljivo je, međutim, da po povratku kući nije poželjela pekinšku patku koliko bosanskohercegovačke specijalitete.
No, čini se da u Berlinu nije baš jednostavno doći do omiljenog deserta orijentalnog porijekla, barem ne dobrog – unatoč svim turskim trgovinama i zalogajnicama. Antonia svejedno ne odustaje: "Već sam se raspitala kod brojnih prijatelja. Nisam još bila ni u jednoj trgovini, ali sam čula za radnju u kojoj navodno prave odlične baklave pa ću se narednih dana dati u potragu."
Pustiti stvari da idu svojim tokom
Antonia Nooke je – daleko od užurbanosti njemačkoga glavnog grada – u godinu dana poprimila i ponešto od mentaliteta i načina života ljudi u BiH, svojstvo koje joj se itekako dopada: "Mislim da sam u Bosni naučila kako biti opušten, smiren, kako pustiti stvari da idu svojim tokom. To sam tamo upoznala i naučila cijeniti."
No, lakoća življenja nije joj uspjela pomutiti pogled na stvarnost i probleme u BiH: "Mislim da se mnogo toga mora promijeniti. Sadašnji kurs ne zadovoljava. Treba jako dobro razmisliti što i kako dalje. Sve strane moraju sjesti za zajednički stol s istinskom željom za promjenama." Antonia i nakon povratka u Njemačku ostaje privržena zemlji i ljudima u BiH. Iduće putovanje još nije planirala, ali da će do njega doći vrlo skoro, u to ova simpatična djevojka ne sumnja niti trenutka.