Peer Steinbrück - izazivač koji nije uspio

"On to može", izjavio je još 2011. bivši savezni kancelar Helmut Schmidt o svom socijaldemokratskom stranačkom kolegi Peeru Steinbrücku i pohvalio ne samo njegove kvalitete u međusobnom, strastvenom igranju šaha. Za Schmidta nije bilo važno to što je danas 66-godišnji diplomirani ekonomist, bivši ministar financija Peer Steinbrück nekoć kao učenik imao loše ocjene u matematici i zato do mature morao ponavljati dva razreda.

Presudno za Schmidtovu preporuku je bilo to kako je Steinbrück svojim stručnim znanjem nakon studija ekonomije napredovao od referenta u kancelarovom uredu (1978. do 1981. u vrijeme Heluta Schmidta) preko pozicija u više ustanova i ministarstava do pokrajinskog premijera Sjevernog Porajnja i Vestfalije i na kraju saveznog ministra financija. Tu je dužnost Steinbrück preuzeo 2005. godine.

On je tada upravo kao nositelj liste SPD-a na pokrajinskim izborima u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji bio izgubio protiv CDU-a. Kratko nakon toga je kandidatkinja CDU-a i CSU-a za kancelarku Angela Merkel nakon izborne pobjede na saveznim izborima trebala koalicijskog partnera za sastavljanje vlade. SPD je ušao u tzv. veliku koaliciju i za mjesto šefa financija preporučio Peera Steinbrücka. Na toj dužnosti se Steinbrück u prisnoj i povjerenjem ispunjenoj suradnji s kancelarkom Angelom Merkel borio protiv financijske krize. Kad se ona 2009. zaoštrila prijetila je opasnost da štediše navale na banke u Njemačkoj i podignu svoje ušteđevine. Steinbrück i Merkel su u angažiranom zajedničkom javnom nastupu zajamčili da su svi štedni ulozi u Njemačkoj sigurni.

Steinbrück se dok je bio ministar financija prije izbijanja financijske krize zalagao i za mnoge financijske instrumente koji su kasnije bili sporni. Poticana je primjerice praksa investitora u nekretnine da svoje kredite povežu u paket i taj paket dalje prodaju.

Steinbrückovi nedostaci

Steinbrückov stil u politici je grub, docirajuć i nediplomatski jer često vrlo izravno kaže što misli. Suradnici ovog čovjek akcije opisuju kao krajnje nestrpljivog. Kad se radilo o sprječavanju utaje poreza, a Švicarska kao omiljeno mjesto poreznih bjegunaca nije pristajala na razmjenu podataka, Steinbrück je zaprijetio mjerama prisile. Njegova snažna formulacija "poslati konjicu na Švicarsku" izazvala je velik diplomatski prijepor.

Još u vrijeme dok je bio ministar financija i kasnije premijer u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji Peer Steinbrück je podržavao takozvanu "Agendu 2010". Radikalnim reformama je tadašnji socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder želio reformirati tržište rada i smanjiti visoku nezaposlenost. Nastojanje da se smanje davanja države i poveća vlastita odgovornost u slučaju nezaposlenosti trebalo je biti podržano kroz jednostavnije zapošljavanje iznajmljenih radnika i širenje sektora niskih plaća. Steinbrück je tu ideju smatrao dobrom. I stvarno je povećano zapošljavanje od kojega vlada kancelarke Merkel do danas profitira. Ali, ne profitira Steinbrück. Brojne odredbe su poslodavci iskoristili. Danas oko 20 posto zaposlenih u Njemačkoj zarađuje tako malo da od toga jedva mogu živjeti.

Peer Steinbrück je kao SPD-ov kancelarski kandidat konstatirao: "Tu je nešto otišlo potpuno u krivo. Prijeti opasnost rascjepa u društvu." Tomu se želio odlučno suprotstaviti. Steinbrück se u predizbornoj kampanji zalagao za socijalno tržišno gospodarstvo koje će u prvi plan ponovo staviti opće dobro. Kritičari su međutim smatrali da je politički zaokret Peera Steinbrücka bio nevjerodostojan. U to su ubrajali i otkrivanje socijalnih ciljeva kao što je zahtjev za uvođenjem zajamčene minimalne plaće u cijeloj Njemačkoj. Analitičari predizborne kampanje nedostatak Steinbrückove vjerodostojnosti povezivali su i s njegovim podrijetlom. Kandidat potječe iz jedne bolje stojeće hamburške trgovačke obitelji i djeluje vrlo građanski. Postoao je, međutim, još jedan nedostatak.

Loš start predizborne kampanje

Na saveznim izborima 2009. Angela Merkel je sa svojim CDU-om, CSU-om i Liberalima (FDP) dobila toliko glasova da joj nije bila potrebna koalicija sa SPD-om. Peer Steinbrück je ponovo postao običan zastupnik i objavio je da se povlači iz politike na saveznoj razini. Umjesto toga je napisao jednu uspješnu knjigu (Unterm Strich, u prijevodu: Kad sve podvučem) o vremenu provedenom u vladi, bio je honorarni profesor na sveučilištima i držao dobro plaćene govore. Još 2010. Steinbrück nije vjerovao da će ponovo preuzeti neku od vodećih političkih dužnosti. Ali, onda se sve dogodilo drukčije.

Na izvanrednom kongresu SPD-a izabran je za kancelarskog kandidata svoje stranke na Saveznim izborima 2013. s gotovo 94 posto glasova. Ubrzo nakon toga u javnost je dospjela informacija da je Steinbrück na predavanjima u bankama i tvrtkama za financijsko savjetovanje zaradio više od milijun eura. Još gore je bilo to što je dugo tu stvar smatrao čisto privatnom i o njoj nije ništa htio otkriti. Na kraju je sve ipak otkrio javnosti. Kad je nakon toga još kritizirao primanja kancelara kao preniska i dodao da on ne pije nikakvo jeftino vino, ugled i popularnost kancelarskoga kandidata pali su vrlo nisko. To se nije podudaralo sa slikom socijaldemokratskoga borca za prava običnih ljudi.

Ispitivanja javnog mnijenja uoči ovih izbora nije bilo dobro - izgledalo je da Peer Steinbrück ne može dostići Angelu Merkel. Ali, Steinbrück se nije dao obeshrabriti. "I 2005. je prije izbora izgledalo da SPD loše stoji, ali se pokazalo da nije tako", kaže Steinbrück.

SPD-ov kancelarski kandidat se posljednjih tjedana uglavnom realističnim tonom zauzimao za svoj program. Povećanjem poreza za one s najvišim primanjima trebalo bi se boriti prije svega protiv siromaštva i podupirati one koji "žele još nešto unaprijediti", kazao je Steinbrück.

On ja kazao da bi osobito podupirao zaposlene žene. One bi trebale imati iste plaće kao i muškarci, dobiti bolju skrb o djeci i bolje mirovinsko osiguranje. Po mišljenju njegovih pristaša Steinbrück je imao još jedan adut u rukavu. Kažu da je autentičan i pouzdan, kako kao političar tako i kao privatna osoba. Peer Steinbrück je već 38 godina u braku s istom ženom, jednom učiteljicom biologije i politike. Otac je troje, u međuvremenu odrasle djece. CDU i Angelu Merkel više ne vidi kao političke partnere. "Gospođa Merkel Njemačkom samo još upravlja, ona malo toga oblikuje", glasi njegov argument. Kao koalicijskog partnera Steinbrück je priželjkivao Zelene.

Ali, nije uspio.