Plastika na jeziku

Svaki put kada bi oprao zube, Martin Löder začudio bi se bijelom filmu koji se zadržavao na njegovu jeziku. Ovaj inženjer zaštite okoliša slutio je što bi to moglo biti, ali želio je točno znati o čemu se radi. Procijedio je sadržaj tube svoje paste za zube kroz mikro mrežicu te je ostatke promatrao pod mikroskopom. Ono što je vidio, bila je plastika: „prekrasne plastične kuglice“, opisao je Löder svoje otkriće.

No, pitanje je što plastika uopće radi u pasti za zube?

Plastika kao čistač

Mikroskopske plastične kuglice pojavljuju se uglavnom u proizvodima za peeling većine proizvođača kozmetike. Zahvaljujući njima postiže se abrazivni učinak čišćenja te se na najnježniji mogući način uklanjaju odumrle stanice kože. Kuglice su mekane i zato se dodaju i u pastu za zube, budući da ne uništavaju zubnu caklinu. No, mikroplastiku nalazimo i u većini ruževa za usne, maskarama i ostaloj dekorativnoj kozmetici. Ako pogledamo sastojke peeling gela za tuširanje, tekućeg pudera ili paste za zube, često ćemo naići na pojmove kao što su polyethylen (PE) ili polypropylen (PP). A to je zapravo plastika. Njemačko Udruženje za okoliš i zaštitu prirode (BUND) objavilo je listu proizvođača i njihovih proizvoda u kojima je moguće pronaći mikroplastiku.

Dakle, plastika u kozmetici nije tajna. No, usprkos tome, kozmetičke korporacije o tome ne žele govoriti te su odbile svaki zahtjev Deutsche Wellea za intervjuom o toj temi. Mnoge tvrtke navode kako planiraju razviti zamjenu za mikroplastiku te postepeno izmijeniti proizvodni proces. Francuska kozmetička kuća L´Oréal namjerava plastiku zamijeniti drugim sastojkom do 2017., za DW je u pisanom odgovoru navela glasnogovornica te tvrtke. Također u pisanoj izjavi, tvrtka Beiersdorf, čiji je najpoznatiji brand Nivea, izvjestila je kako će do 2015. plastika nestati iz svih njihovih proizvoda. No, kozmetika ovdje nije najveći problem: putem otpadnih voda, plastika dospijeva u rijeke, a onda i u mora.

Mikroplastika u Sjevernom i Baltičkom moru

Iz Sjevernog i Baltičkog mora Martin Löder izvadio je mikro-čestice plastike. On od 2011. radi na projektu "Mikroplast" i istražuje ispiranje plastike u morima. Njegova istraživanja sufinancira Savezno ministarstvo obrazovanja i istraživanja (BMBF), budući da prije donošenja eventualnih zabrana vezanih uz mikroplastiku, država treba pouzdane podatke.

Upravo iz tog razloga, Martin i njegov tim godišnje profiltriraju i do 80,000 litara vode te uzimaju uzorke sedimenta na različitim mjernim postajama Sjevernog i Baltičkog mora. „Biološki ulov“, prije svega plankton, otapa se uz pomoć enzima kako bi plastika ostala na filteru. Uzorak se potom suši i stavlja pod posebni mikroskop koji može pronaći i najsitnije čestice. Mikroplastikom se smatraju svi komadići plastike manji od pet milimetara, a najmanji od njih nisu vidljivi golim okom.

Tragom plastike

Zato istraživački tim Martina Lödera koristi tzv. FTIR-spektroskopiju. Na uzorak pod mikroskopom usmjerava se infra-crveno svjetlo od kojega molekule plastike počinju vibrirati. Ta rotacija svojstvena je svakoj plastici. Na taj je način kod polypropylena, koji se često javlja u kozmetici, moguće svaki put izmjeriti jednaka gibanja. Ovako sa sigurnošću utvrđuju o kojoj je tvari riječ i nedvojbeno prepoznaju plastiku.

Slabost ove metode je u tome što je moguće izmjeriti samo čestice veličine do pet mikrometara. „No, komadići mikroplastike mogu biti još puno sitniji“, objašnjava Löder.

Prema podacima organizacije za zaštitu okoliša NABU, svake godine u Sjevernom moru završi više od 20.000 tona plastičnog otpada, čiji sastavni dijelovi s vremenom postaju sve manji i manji. Löder je stoga siguran da će se koncentracija mikroplastike u Sjevernom moru idućih godina još povećati.

Osim toga, mikroplastika u moru ima i vrlo negativnu nuspojavu – naime, ona poput magneta privlači i na sebe veže postojeće štetne tvari iz mora, poput pesticida i industrijskih kemikalija. Tako da ribe i ostale morske životinje ne gutaju samo plastiku, već i visokokoncentrirani otrovni koktel koji konačno završava na našim tanjurima.

Od travnja ove godine, Löder i njegov tim u Njemačkoj će postaviti nekoliko pročišćivača vode kako bi ispitali mogu li oni i u kojoj mjeri isfiltrirati mikroplastiku iz kozmetike i zubne paste. Druge studije bave se koncentraciojm čestica plastike u slatkim vodama, dakle u jezerima i rijekama.

Vosak i silicij umjesto plastike

"Za najviše dvije godine, vlasti bi trebale imati dovoljno podataka za donošenje odluke“, nada se Löder. No, znanstvenicima je već danas posve jasno: „mikroplastici nije mjesto u okolišu“, budući da postoje kvalitetne zamjene.

A to dokazuju proizvođači prirodne kozmetike poput Welede. U njihovom peeling gelu za tuširanje od breze, učinak čišćenja kože postiže se kuglicama voska. U pastama za zube, osim silicija i sode bikarbone, abrazivni učinak osigurava kalcijev karbonat – glavni sastojak vapnenca i mramora.

Frédéric Anklin, glasnogovornik Welede, u razgovoru za DW priznaje kako korištenje isključivo prirodnih sirovina znatno komplicira proizvodni proces. Kuglice voska u peelingu topive su na temperaturi od 80 stupnjeva te su stoga potrebne niže temperature nego u uobičajenoj proizvodnji kozmetike. "Potrebne su puno nježnije metode“, pojašnjava Anklin. Ali tome su se, kaže, već prilagodili.

Martin Löder prešao je na pastu za zube sa silicijem. Ne smeta mu što sada mora pažljivije četkati zube kako ne bi oštetio caklinu. Više puta dnevno prati zube plastikom, za njega više ne dolazi u obzir.