Plava karta u praksi

Plava karta izgleda vrlo slično novoj njemačkoj osobnoj karti i Dautmamet Redžepov je ponosno drži u ruci. Taj Turkmenistanac je u kolovozu preko svog poslodavca, energetskog diva RWE-a, došao u Hamburg. Taj koncern radi na jednom istraživačkom projektu u njegovoj domovini i Redžepov je pravi čovjek za njih. Za Plavu kartu do dolaska u Njemačku nije znao, ali sada je oduševljen da je mogao tako brzo dobiti stalnu dozvolu boravka. Ako netko nauči dobro njemački i ima ugovor za posao, može neograničenu dozvolu boravka dobiti već nakon dvije godine. Za Redžepova, koji tek što je napunio tridesetu, bila je to dodatna motivacija da što prije nauči njemački.

Indijci - česti vlasnici Plave karte

Ali to nije jedina okolnost koja oduševljava mladog stručnjaka za plin i naftu. Odluku da se preseli u Njemačku olakšala mu je i činjenica da može u svoju novu domovinu povesti i svoju suprugu Eneš Bašimovu. I ona je odmah dobila dozvolu za boravak i rad. Za razliku od članova obitelji nisko kvalificiranih migranata, ona ne mora dokazati znanje njemačkog.

Plava karta se u Njemačkoj izdaje od kolovoza i u Hamburgu nailazi na veliki interes. Gradske vlasti su izdale već 163 Plave karte. Do sada još nema pouzdanih brojki za cijelu zemlju. "Posebno mnogo ih se izdaje Indijcima", upućuje Birte Steller iz Welcome Centra. Tamo kvalificirane pridošlice na njemačkom tržištu rada mogu dobiti korisne savjete o dozvoli boravka, Plavoj karti i svakodnevnom životu. Hamburško gospodarstvo treba djelatnike u luci, zračnom prometu, brodarskim poduzećima, na polju obnovljive energije i kompjuterskih igara, kaže Steller.

Njemačka treba kvalificirane doseljenike

Ona je na Plavu kartu prije njezinog uvođenja gledala kritično. Bojala se da će minimalna granica godišnjih prihoda od 35.000 do 45.000 koja je postavljena kao uvjet za dobivanje Plave karte navesti njemačka poduzeća da radije zapošljavaju jeftinije stručnjake iz inozemstva nego skuplje iz vlastite zemlje. Još je rano za donošenje konačne ocjene, kaže djelatnica Welcome Centra izbjegavajući tako direktan odgovor na pitanje je li u međuvremenu promijenila mišljenje i konstatira: "Moramo cijelu situaciju promatrati još neko vrijeme."

Prema rezultatima ankete Instituta za istraživanje tržišta rada iz Nürnberga, u prvoj polovici 2011. godine osam posto njemačkih poduzeća nije moglo naći primjerene kandidate za poslove za koje se traži visoko kvalificirana radna snaga. To je doduše manje nego 2000., ali ukupno gledano trend nije u opadanju. Još poduzeća uglavnom mogu pokriti svoje potrebe za kvalificiranom radnom snagom, ali većina ih ne računa da će tako ostati i u budućnosti. Jedan od razloga za to je demografska slika Njemačke. Njemačko stanovništvo, naime, stari. To posebno može postati problem u manjim poduzećima - kada se neko mjesto duže vremena ne može popuniti.

"Moramo djelovati preventivno"

Birte Steller iz hamburškog Welcome Centra vidi da Plava karta nailazi na dobar odjek, ali misli da bi Njemačka mogla otići i korak dalje. Tako odgovarajuća smjernica EU-a dozvoljava da se stručna izobrazba u trajanju od najmanje pet godina izjednači s fakultetskom diplomom, ali za to trebaju biti napravljene izmjene i nadopune u nacionalnom pravosuđu. U njemačkom ministarstvu za rad trenutno ne vide potrebu za tim.

Hamburški senator za rad Detlef Scheele doduše u ovom trenutku ne vidi akutnu nestašicu radne snage u svom gradu, ali smatra ovakve zakonske izmjene smislenima. "Moramo djelovati preventivno", kaže taj političar iz redova socijaldemokrata. Istovremeno upozorava da se ne bi trebale priznati izobrazbe u "light"-verziji.

Uspjeh Plave karte će ovisiti o tome hoće li Njemačka uspjeti trajno zadržati kvalificiranu radnu snagu koja dođe u zemlju. Ni Dautmamet Redžepov i njegova supruga ne žele isključiti mogućnost odlaska u neku drugu zemlju: "Prije smo živjeli u Africi, tko zna gdje će nas još posao odvesti", navodi Redžepova supruga. Plava karta naime i to olakšava - selidbu i rad unutar Europske unije.