Pomoć za djecu izbjeglice iz Sirije

Radni dan u muškom frizerskom salonu za 15-godišnjeg Ammara počinje u osam sati ujutro i završava 11 ili 12 sati kasnije. On mete pod, pere posude s pjenom za brijanje ili ide u kupovinu. „Htio bih nastaviti školovanje, ali naša financijska situacija mi to jednostavno ne dopušta. Stanarina je skupa pa sam morao otići raditi“, priča ovaj sirijski dječak. Ammar zarađuje 10 tisuća libanonskih lira tjedno – što je manje od šest eura. „Taj iznos dajem svom ocu za stanarinu.“

Ovaj mladi Sirijac je rodom iz Damaska. Prije pola godine je živio sa svojom obitelji u Bejrutu. Tamo je odlazio u školu i trebao položiti ispite. Međutim, u tome ga je spriječio građanski rat u Siriji te potom izbjeglištvo u Libanon. Sedmi razred je još stigao položiti u Siriji, no tada je obitelj morala napustiti svoju kuću.

Djeca s ulice i sezonski radnici

Mnoštvo djece izbjeglice u Libanonu dijele sudbinu s Ammarom. Oko milijun izbjeglica iz Sirije živi u Zemlji cedrova, a polovica od njih su djeca. Prema jednoj studiji UNHCR-a koja prati situaciju sirijskih izbjeglica, 80 posto sirijske djece u Libanonu ne ide u školu. Koliko ih točno radi nije poznato. Ono što je sigurno, jest da je rad sirijske djece u Libanonu svakodnevica, kazao je Anthony MacDonlad iz UNICEF-a u Bejrutu.

U ruralnim područjima mali Sirijci se zapošljavaju za sezonski rad na poljima ili pak u tvornicama. „Ponekad čujemo priče osmogodišnjaka ili devetogodišnjaka kako rade od četiri ili pet sati ujutro do šest sati navečer“, priča UNICEF-ov zaposlenik MacDonald.

Na ulicama mnogih gradovima se može vidjeti mnoštvo sirijske djece. Oni koji nisu na ulicama pak rade kao prodavači i to najčešće do dugo u noć. „Ova djeca mogu postati žrtve nasilja ili zlostavljanja“, upozorava MacDonald. Predstavnici internacionalnih organizacija i raznih nevladinih udruga mišljenja su da upravo zbog siromaštva i bijede mnogi sirijski roditelji svejedno šalju svoje potomke da rade, unatoč mizernim nadnicama koje djeca dobiju za svoj rad.

Soha Boustani iz UNICEF-a u Bejrutu upozorava na činjenicu da mnogo obitelji bez ikakve ušteđevine dolazi u Libanon, a potom nemaju mogućnost da podmire osnovne životne troškove.

Različite ponude za učenje

Brojne inicijative u Libanonu pokušavaju pomoći maloljetnicima. Iz UNICEF-a objašnjavaju roditeljima o opasnostima koje se kriju iza dječjeg rada te uključuju djecu u sustav neformalnog obrazovanja. Ovakvi programi imaju svrhu da sva djeca izbjeglice ostanu uključeni u školsko okruženje, te da ne zaborave sve ono što su naučili u svojoj domovini, objašnjava Soha Boustani.

Organizacija Jusoor također svoj sirijskoj djeci pruža pomoćna predavanja. Od ljeta 2012. godine kroz predavanja je prošlo oko stotinu djece u dobi od sedam do 14 godina. U četvrti Qasqas u zapadnom Bejrutu djeca su prisustvovala predavanjima iz matematike, arapskog i engleskog – i to pod vodstvom Hanija Jisrija. Taj 27-godišnji Sirijac ima cilj sirijske školarce uvesti u libanonski državni školski sustav. „Kod nas školarci mogu nadoknaditi svo gradivo koje im nedostaje. Također savjetujemo roditelje i uspostavljamo kontakt između njih i školaraca.“

Pokazatelje rada i truda nije trebalo čekati: Organizacija Jusoor već je 84 sirijskih školaraca uključila u libanonski obrazovni sustav.

Financijski poticaji za roditelje

Dina Yaziji Haddad je izabrala drugačiji put. Ova Sirijka već godinama živi u Kanadi, a smatra da je vrlo važno djecu ciljano ohrabrivati da se ostave raznih poslova te da umjesto toga krenu u školu. U tu je svrhu osnovala i zakladu Allemni, koja se financira raznim donacijama, a surađuje s brojnim lokalnim partnerima u Libanonu. Zaklada nudi i novčanu pomoć svim roditeljima koji se obvežu da će njihovo dijete ići u školu, a ne zarađivati novac.

Lokalni partner zaklade prati put djece i roditelja, pa tako i primjerice put 10-godišnjeg Marwana (ime promijenjeno), koji je sa svojom obitelji morao pobjeći iz sirijskog Homsa. Ovaj dječak je više od 12 sati dnevno radio u jednom dućanu smještenom u bejrutskoj četvrti Shatila. Njegov posao bio je otvarati kartonske kutije s čipsom i keksima te pakovanja i vrećice slagati na police u dućanu. „Novac koji sam zarađivao davao sam svojoj majci“, kazao je 10-godišnjak. To je iznosilo manje od 11 eura po tjednu. Sada Marwanovi roditelji preko zaklade Allemni mjesečno dobivaju oko 44 eura. Mladić svoja prijepodneva provodi u školi. Popodne piše domaću zadaću te se u uskim ulicama oko svojeg novog doma igra skrivača.

Mohamed (ime promijenjeno) iz Najda Now, partnerske organizacije zaklade Allemni, smatra kako su potrebne brojne mjere da se rad sirijske djece izbjeglica u Libanonu zaustavi. Prijeko je potrebno pomagati roditelje pri velikim izdacima za stanarinu, hranu i pitku vodu. „Zbog toga moraju postojati škole koje nude besplatnu nastavu, ali i savjetovanja za roditelje“, kazao je zaposlenik sirijske organizacije Najda Now.

U isto vrijeme dječak Marwan sanja o tome da jednog dana postane majstor kao i njegov otac. Ammar, 15 – godišnji Sirijac želi pak manje fizički raditi te sudjelovati u obrazovnom programu.