Populistički marš kroz Europu

U Bruxellesu, gdje institucije Europske unije već godinama pokušavaju pregovorima iznaći europsko rješenje za prihvat i raspoređivanje potražilaca azila i migranata, ne treba puno da bi se vidjele posljedice koje su izazvale migracije. Belgijske vlasti, koje se bave dodjelom azila, samo su nekoliko kilometara udaljene od sjedišta EU. Tu migranti stoje u dugim, nepreglednim redovima kako bi podnijeli zahtjev za azil ili što brže otputovali u Francusku ili Veliku Britaniju. Mnoge izbjeglice iz Afrike koji noći provode na briselskoj Željezničkoj stanici "Sjever" ili u neposrednoj blizini Maximillian parka, tvrde da dolaze iz Italije. Oni su u Bruxelles došli autobusom, automobilom ili vlakom preko Austrije, Njemačke i Francuske - protivno svim pravilima Dublinskog sporazuma. Zapravo su oni, po europskim pravilima i propisima, u Italiji morali podnijeti zahtjev za azil. Sistem, koji EU do sada uzaludno pokušava reformirati, ne funkcionira.

To je prepoznao belgijski ministar unutrašnjih poslova Jan Jambon iz nacionalističko-konzervativne stranke N-VA. On želi poduzeti oštrije mjere protiv migranata koji ilegalno borave u Belgiji. U svibnju je došlo do tragičnog incidenta, kada je belgijska policija otvorila vatru na jedno vozilo s ilegalnim migrantima iz Iraka. Tom prilikom je smrtno stradala jedna dvogodišnja djevojčica. Na prošlim izborima u Belgiji 2014. godine je N-VA, koja se može opisati kao populistička partija, imala nagli porast glasova što je rezultiralo njenim prvim ulaskom u vladajuću koaliciju.

Stranke, kritične prema migrantima, niču u mnogim zemljama EU

Belgija samo pokazuje kakav je trend u Europi. "Izbjeglička ili migrantska kriza" je u mnogim zemljama EU uticala na stvaranje jakih desno-populističkih oporbenih stranaka. To se može vidjeti u Francuskoj, Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj i Njemačkoj. A u nekim državama su desničarski populisti postali dio vlasti, kao u Belgiji, Finskoj, Austriji i Grčkoj. U velikom broju zemalja EU, populističke stranke su na vlasti, poput primjerice u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj te odnedavno u Italiji. Za Stefana Lehnea, stručnjaka za europska pitanja u Carnegie fondaciji u Bruxellesu, jasno je da je migrantska kriza postala dio poslovnog modela populističkih stranaka. "Oni su pronašli temu kojom mogu probuditi emocije koje pak dovode do jake polarizacije. Zato oni ne odustaju od ove teme", kaže Stefan Lehne u intervjuu za DW.

Lider šefa kluba poslanika desnih populistia u Njemačkoj, Aleksandar Gauland, (Alternativa za Njemačku - AfD), je 2015, kada je izbjeglička kriza kulminirala, protok izbjeglica ocijenio "pravim darom" za njegovu stranku. Sada je "Alternativa za Njemačku" najveća oporbena stranka u njemačkom saveznom parlamentu Bundestagu . A u nekim njemačkim regijama na istoku zemlje je AfP, sudeći po anketama, politička stranka broj 1.

"EU pred ponorom"

Potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans da zabrinutošću upozorava da bi osnaženi desničarski populisti i neriješeno pitanje migracija mogli dovesti ne samo do krize vlade u Njemačkoj, već i da bi mogli ugroziti jedinstvo EU. "Kada se pogleda razvoj situacije u posljednjih nekoliko godina, vidi se kako su migracije tema koja je EU dovela na rub ponora. Migracije igraju ključnu ulogu u svakoj zemlji članici, bez obzira o kojoj i kakvoj je zemlji riječ", rekao je Timmermans u utorak u Europskom parlamentu. On se rješenje vidi samo u tome da pojedine zemlje svoje nacionalne interese stave u drugi plan te da prije svega pokažu solidarnost. "Samo na europskom nivou se može naći cjelovito i održivo rješenje."

U međuvremenu mnoge vlade, koje stoje pod utjecajem desnih populista, ne vjeruju u zajedničko rješenje, smatra bivši diplomat Stefan Lehne iz Fondacije Carnegie. "Nesposobnost EU da riješi ovo pitanje dovela je do renacionalizacije politike - zemlje rješavaju pitanja pojedinačno i gledaju na njih kao na nacionalno pitanje. Najveći broj populista i većina stranaka koje su protiv migranata su istovremeno apriori i protiv Europske unije. Stoga sve više zemalja EU posežu za nacionalnim mjerama, kontrolom granica, podizanjem zidova i ograda od čelične konstrukcije i bodljikave žice. Napredak u ovoj oblasti u takvom je političkom okruženju postao teško ostvariv."

Stoga je nada njemačke kancelarke Angele Merkel da bi do samita EU krajem lipnja pregovorima mogla doći do nekog rješenja, po svoj prilici iluzija. Ona je u jednoj televizijskoj emisiji na njemačkoj televiziji izjavila: "Ako Europi to ne uspije, ona će se naći u opasnosti."

Merkel na udaru kritike

Angela Merkel poziva na koordiniranu akciju i na bilateralne sporazume, koje su zemlje članice EU sklopile jedna sa drugom ali i na stvaranje zajedničkog europskog Ureda za dodjelu azila , koji bi na zajedničkim vanjskim granicama trebao donositi odluke. EU mora bez obzira na jake populističke tendencije odgovoriti na sljedeća pitanja: "Jesmo li smo dovoljno jaki da se pobrinemo za promjenu situacije tamo odakle ti ljudi dolaze - prije svega na afričkom kontinentu? Jesmo li u stanju okončati građanski rat u Siriji, gdje su milijuni ljudi još uvijek u bijegu? Bismo li bi se trebali potruditi oko otvaranja izbjegličkih kampova u blizini zemalja iz kojih ti ljudi bježe? Valja imati na umu:nitko ne napušta svoju zemlju bez razloga. I na kraju, jesmo li u situaciji da u čitavoj Europi imamo i provodimo svi iste procedure?"

Ne samo od strane oporbe u Berlinu, već i u nekim drugim zemljama poput Mađarske i Poljske, kancelarka je optužena da je 2015. godine prihvatom gotovo milijun potražilaca azila u Njemačku, napravila veliku grešku. "Posljedice ona sada mora snositi", izjavio je predsjednik kluba poslanika AfD Aleksandar Gauland je u ožujku u Bundestagu: "Nitko u Europi ne želi snositi posljedice ove politike. Poljaci, Mađari, Česi i Slovaci s pravom kažu, 'ako gospođa Merkel dovodi ljude u Njemačku, to se nas ne tiče. Ali mi ih nismo pozvali'. Mislim da su te države i ti političari u pravu."

Problem od jučer?

Od 2015. godine, broj izbjeglica i migranata koji dolaze u Grčku, Italiju i Njemačku naglo je pao za oko 75 posto. Politika prema migrantima se promijenila, postala je znatno restriktivnija, ali populističke stranke i vlade i nadalje izazivaju osjećaj kod ljudi da su granice preplavljene izbjeglicama. Zašto? Stefan Lehne iz Carnegie zaklade objašnjava: "Očito je potrebno neko vrijeme dok se takav traumatski šok prebrodi. Osim toga on se pokazao kao politički jako efektivan. Vidi se da on djeluje ne samo mjesecima već godinama nakon zbivanja, što je posljedica neizvjesnosti i nesigurnosti koju je prouzročio."

Na pitanja, o kojima se sada spori u EU i Njemačkoj, odgovori su djelomično pronađeni. Sedam država, uključujući Njemačku i Belgiju, ponovo su uvele djelomičnu graničnu kontrolu na pojedinim punktovima. Neke migrante ve već odavno vraća sa francusko-talijanske, belgijsko-francuske i austrijsko-njemačke granice. Međutim, bez obzira na relativno mali broj izbjeglica, stanovništvo ipak ima dojam da je migracija izvan kontrole, kaže Stefan Lehne. "Nevjerojatna je fokusiranost na ovu temu. Mislim da na većinu ljudi u Austriji ili Njemačkoj prisutnost izbjeglica ili migranata ne utiče neposredno. Međutim, medijalna fokusiranost čini to pitanje nevjerojatno virulentnim."