Oluju slaviti, a i žaliti za žrtvama na obje strane

Četvrt stoljeća nakon praktičnog okončanja rata, vojnom operacijom u kojoj je u samo četiri dana s teritorija Hrvatske izbrisana paradržava zvana Republika Srpska Krajina, u Hrvatskoj je službeno promijenjen narativ o „isključivo blistavoj vojnoj pobjedi“. Sada su toj pobjedi dodane i srpske žrtve te je odaslana jasna poruka o nužnosti međusobnog razumijevanja Hrvata i Srba iz Hrvatske.

Nova je to politika okretanja budućnosti koju na početku drugog mandata promovira premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Andrej Plenković uz pomoć koalicijske Samostalne srpske demokratske stranke Milorada Pupovca koja u Saboru drži sva tri mjesta rezervirana za predstavnike ove manjine.

Ne vole ga ni „veliki Hrvati" ni „veliki Srbi"

Po prvi puta u Knin je tako došao politički predstavnik srpske manjine, Boris Milošević (SDSS), ujedno i potpredsjednik Vlade RH za društvena pitanja. No, Milošević je uz pretežito odobravanje hrvatske javnosti, pobrao i brojne kritike hrvatskih, a još više srpskih radikala. Prvi su mu zamjerali da svojim dolaskom zapravo ruši ugled Oluje i "nameće srpsku priču“, dok su drugi tisućama komentara zasuli njegov zid na Facebooku tvrdeći da je dolaskom u Knin dao legitimitet „etničkom čišćenju Krajine“, kako nazivaju traumatičan bijeg srpskih civila i paravojske s teritorija oslobođenog Olujom.

„Napadi su očekivani, to je govor ljudi koji su pretrpjeli bol i diskriminaciju, morali su otići sa svojih ognjišta. Nikome ništa ne zamjeram“, poručio je nakon svečanosti Milošević svojim sunarodnjacima. U govorima premijera, predsjednika i generala Ante Gotovine koji je zapovjedao operacijom Oluja, čuo je poruke pomirbe, mira i budućnosti. „I moj dolazak je zalog te budućnosti. Smatram da je ovo samo prvi korak“, zaključio je vidno uzbuđen Milošević.

Nije sve počelo 4. kolovoza 1995.

Da Oluja nije nastala u vakuumu, već da je rezultat petogodišnje okupacije i protjerivanja Hrvata u svojem je govoru naglasio premijer Andrej Plenković navodeći da je ona označila kraj velikosrpske politike Slobodana Miloševića iza koje je u Hrvatskoj ostalo 20 tisuća mrtvih i porušeno 15% stambenog fonda. „Pravno legitimna, vojno neizbježna i politička nužna, Oluja je bila imperativ radi povrata hrvatskih prognanika“, kazao je premijer.

Uz to, Plenković je rekao i kako treba žaliti, ne samo za stradalim Hrvatima, već i za Srbima.  Naime, tijekom i nakon Oluje, prema Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava ubijeno je najmanje 410 srpskih civila, unatoč tome što nisu pružali otpor. U pljačkama koje su uslijedile, spaljeno je i više od 22 tisuće srpskih domova. U izbjegličkim kolonama Hrvatsku je tada napustilo od 90 do 250 tisuća Srba, ovisno koji se izvor citira.

„Svjesni smo da je naša pobjeda u Oluji bila traumatična za mnoge hrvatske Srbe koji je ponajprije povezuju s odlaskom dijela srpskog stanovništva iz njihovih domova i zavičaja na dotad okupiranim područjima. Treba iskazati dužan pijetet prema svakoj nedužnoj žrtvi od Paulin Dvora do Varivoda. Time ne dovodim u pitanje legitimnost ili pravednost rata, niti umanjujemo pobjedu u Oluji“, izjavio je Plenković izražavajući žaljenje zbog svakog zločina. „Isto očekujemo i od Srba iz Hrvatske koji također trebaju jasno osuditi sve zločine nad Hrvatima.“

"Ponosni smo što su i mnogi Srbi bili hrvatski branitelji"

Osim toga, hrvatski premijer je istaknuo i činjenicu koju žele zaboraviti i hrvatski i srpski radikali: oko desetak tisuća Srba bilo je u Hrvatskoj vojsci. Među njima je bio i otac spomenutog Borisa Miloševića, a čija je majka ubijena u zločinima i pljački nakon same vojne operacije. Upravo ovakve obiteljske priče oslikavaju razmjere kompleksnosti odnosa Hrvata i Srba te tragedija koje donosi rat. „Brojni Srbi su dijelili sudbinu hrvatskih sugrađana, a mnogi su bili i hrvatski branitelji, čime se treba ponositi“, rekao je Plenković zaključujući: „Hrvatska je bila napadnuta, obranila se, izvojevala slobodu. Kao pobjednica je pružila ruku pomirbe i sada gradi svoju budućnost.“

Bez obzira što su odnosi Banskih dvora i Pantovčaka posljednjih tjedana možda čak i izašli iz granica pristojne političke komunikacije, čini se da su se predsjednik Zoran Milanović i premijer ipak dogovorili da će glavne poruke s ovog događaja odaslati premijer. „25 godina je voda duboka i vrijeme da se u nju pogledamo. Ne nužno da se ogledamo u zajedništvu, ali da budemo zajedno, da razgovaramo o stvarima koje nas spajaju ali i razdvajaju, pogledom Hrvata, ali i Srbina. To nisu uvijek nužno isti pogledi, važno je da se o problemima razgovara, da ih se stavlja na stol. Puno toga što je rečeno je dobro, ja se s time slažem. U ratu odlučnost, u porazu prkos i otpor, u pobjedi velikodušnost, u miru dobra volja, univerzalno i primjenjivo na naš put“, Milanovićeva je poruka.

General Ante Gotovina, vojnik koji se drži daleko od politike iako bi ga mnogi rado u njoj vidjeli, danas je tek rekao da se Hrvatska „u 25 godina života u miru i sigurnosti, razvija i gradi u modernu europsku demokraciju, socijalno pravednu državu koja brine o najmanjima i najpotrebitijima, državu u kojoj svi njeni ljudi, bez obzira na različitosti, uživaju sigurnost i slobode, jednaka prava i jednake obveze“.

Za crnokošuljaše nije bilo mjesta "zbog korone"

Iako je Knin proteklih godina bio i odredište razularenih provokatora koji su rado isticali simbole takozvane Nezavisne Države Hrvatske, uvjeti pandemije, ali i strogog osiguranja, ove su ih godine zaustavili. Također su zaustavljeni pripadnici i simpatizeri HOS-a predvođeni Markom Skejom, ratnim zapovjednikom IX. bojne HOS-a Rafael Vitez Boban. Naime, ratna obilježja HOS-a s ustaškim pozdravom „za dom spremni“ zabranjeni su u protokolu pa je družini u crnom, koja je i danas izvikivala inkriminirani pozdrav, priopćeno kako na trgu na kojem se održala svečanost – više nema slobodnih mjesta.

Analitičari i oporbenjaci pak upozoravaju da od današnje ceremonije neće biti koristi, ako se ona ne prelije u samo društvo. S obzirom da vladajući HDZ nije cijepljen od korištenja nacionalizma u svrhu ostvarenja političkih ciljeva, ovakva je rezerviranost više nego opravdana. Istovremeno, u korist ovakvog koncepta pomirenja većinskog i manjinskog naroda u Hrvatskoj ne idu ni službene poruke iz Beograda. No priča ovdje, za sada, neće stati. Ministar branitelja Tomo Medved (HDZ), izgubio je brata u Oluji, a sam je tri puta ranjen u Domovinskom ratu. Upravo će se on za dvadesetak dana u Gruborima pokloniti nedužnim srpskim žrtvama čiji je život svirepo ugašen u danima Oluje i nakon nje.