Posljedice proizvoljnog povlačenja granica na Bliskom istoku

Jedan britanski pukovnik i generalni konzul iz Francuske su prvobitno utjecali na razvoj situacije u današnjem Iraku. Riječ je o Marku Sykesu i Francoisu Gergesu Picotu. Oni su 1916. razvili po njima nazvani i poznati "Sykes-Picot"-sporazum. U ovom tajnom dokumentu oni su regulirali podjelu teritorija koja su bila pod Osmanlijskim carstvom, bez da je stanovništvo o tome išta znalo.

Ono što je posebno pikantno je da je u to vrijeme Osmanlijsko carstvo još uvijek postojalo. Kalif, odnosno duhovni i politički vođa bio je najprije sultan Mehmed V (1909-1918) a potom Mehmed VI (1918-1922). Politički je Osmanlijski kalifat prestao postojati u studenom 1922. nakon što je Kemal Ataturk osnivao državu Tursku. Spiritualni kalifat Osmanlija postojao je do ožujka 1924, kada je na inicijativu Atatürka turski parlament donio odgovarajući zakon.

Povlačenje granica kao politička kalkulacija

Obje tada najvažnije vojne sile, Velika Britanija i Francuska, imale su veliki interes za područje koje se proteže između Mediterana i Perzijskog zaljeva. U Londonu su još početkom 20. stoljeća shvatili koliko bi mogao biti važan pristup područjima bogatim naftom. Osim toga to područje je bilo na putu za njihovu najvažniju koloniju Indiju. Vlada u Parizu je opet imala kroz povijest izgrađene povijesne veze s lukama na Sredozemlju kao što je Bejrut, Sidon ili Tyrus, što su sada željeli osigurati sporazumom "Sykes-Picot".

Kakva će biti sudbina lokalnog stanovništva, to je najvažnijim tadašnjim vojnim silama Velikoj Britaniji i Francuskoj bilo svejedno. Britanac Sykes je granicu povukao slobodnim potezom pera između dvije zone nadležnosti: od Kirkuka (današnji Irak) pa tisuću kilometara u pravcu Haife. "Umjetno povučena granica država je tijekom proteklih desetljeća bila izvor mnogih sukoba", kaže Henner Fürtig, direktor GIGA-instituta za bliskoistočne studije u Hamburgu. "Ova pitanja ostala su neriješena cijelo jedno stoljeće i izbijaju na površinu takoreći konjukturno, kao što je sada slučaj sa ISIS-om u Iraku", dodaje on.

Pomaknuto razumijevanje povijesti

Tako su u regiji nastale države čije je stanovništvo sastavljeno od mnoštva različitih etničkih grupa i vjera. I upravo se tu svojim djelovanjem nadovezuje teroristička grupa "Islamska država u Iraku i Siriji" - ISIS (ili "Islamska država u Iraku i Levantu" - ISIL) sa svojim zahtjevom za općeislamskom “božijom državom” u obliku kalifata. "Već samo ime upućuje na to da oni žele pokušati izvan snage staviti imperijalističko povlačenje granica", ukazuje Fürtig.

Procvat je ova forma upravljanja dobila u posljednjih 400 godina osmanlijske vladavine. Ono što međutim borci ISIS-a zaboravljaju je da je to za Arape bilo vrijeme strane vladavine, vladavine osmanlijskih kalifa. No, uprkos tome, oni kalifat, kako smatra Henner Fürtig, vide kao prirodnu državnu formu za muslimana-vjernike. "Ja ne govorim o mogućnostima realizacije toga, već govorim o onome šta se propagandom može vrlo uspješno širiti."

S obzirom na nadiranje ISIS-a u Iraku, mnogi promatrači prilika upozoravaju na raspad političkog uređenja u zemlji. Henner Fürtig smatra da razvoj situacije, kada su u pitanju susjedne zemlje Turska ili Iran, koje također karakterizira mješavina etničkih grupa i vjerskih pravaca, nije toliko dramatičan. "Raspad države i posljedice koje on nosi bile bi kobne za Tursku ili Iran. Takav scenarij nitko ne želi", naglašava on. Osim toga, dodaje direktor GIGA-instituta na bliskoistočne studije, Irak kao država ima iskustva s velikim krizama. "Građanski rat u Iraku 2006 bio je isto tako grozan kao i sadašnji rat. Tada je za samo godinu dana poginulo 34.000 civila - ali država se i pored toga nije raspala.