Potraga za nestalima nikad ne prestaje

Što se dogodilo s mojim djedom? Je li on preživio rat? Je li zarobljen? Leži li anonimno u nekoj masovnoj grobnici, negdje u istočnoj Europi? Takva pitanja zanimaju još uvijek mnoge nakon gotovo 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata: "Između 15.000 i 18.000 ljudi obraćaju nam se svake godine, kako bi dobili informacije o nestalima", kaže Roland Remann za Deutsche Welle. On radi u Njemačkom crvenom križu (DRK) u Berlinu.

Oko 50 milijuna kartica s podacima bile su do 4. travnja 2014. pohranjene u Arhivu DRK-a u Münchenu. Te kartice poslagane jedna do druge protezale bi se na oko 12 i pol kilometara, a sad sele u osigurani arhiv u Hamburgu. "Željeli smo osigurati ove nevjerojatno dragocjene podatke budući da se papir nakon nekog vremena raspada", kaže Reimann.

50 milijuna kartica u digitalnom obliku

Gotovo 70 godina nakon rata: ne dolazi li digitalizacija pomalo prekasno? Ne, uvjerava Ronald Reimann: "Projekt digitalizacije ipak je trebao određeno vrijeme. S tim smo počeli već prije deset godina." Osim toga, kaže on, bit će to korisno za mnoge upite, koji stižu svake godine. Profitirat će i suradnici arhiva u Münchenu: "Njihov posao bit će ubrzan. Umjesto da moraju u velikim arhivima tražiti kartice, praktički će dobiti podatke pritiskom tipke."

Arhiv je proteklih desetljeća sve više rastao, do 50 milijuna kartica. Izravno nakon završetka drugog svjetskog rata Crveni križ počeo je s potragom za nestalima. Svaki četvrti Nijemac tada je tražio nekoga ili je bio tražen, kaže Reimann. A mogućnosti da se nekoga pronađe bile su ograničene. "Ranije naravno nije bilo računala, ali i papir je bio rijetkost." Prvi rođaci nestalih vojnika pisali su zato osobne podatke i podatke o nestalima na komade kartona. Vojnici koji su se vraćali ispunjavali su isto tako kartice i nadali se pomoći Crvenoga križa. Takozvani "postupak kartičnog susreta" tijekom godina je pomogao da je više od 16 milijuna ljudi pronašlo svoje najmilije.

Iskustvo potrage pomaže još i danas

Sada je Služba za traženje DRK-a ušla u digitalno doba. Postupak kartičnog traženja više se ne koristi za traženje ljudi iz vremena Drugog svjetskog rata. Ipak još nije postao suvišan. "Danas pokušavamo uz pomoć Restoring Family Links ponovno uspostaviti obiteljske kontakte", kaže Reimann. Ova služba trebala bi prije svega pomoći izbjeglicama, koje su izbjegle s područja zahvaćenih sukobima, kao što je Sirija, koje su izgubile kontakte s obitelji. "Često radimo i s izbjeglicama iz Afrike, koje su na putu prema Europi morale koristiti drukčije pomorske putove nego njihove obitelji."

Za mnoge obitelji to znači da su dospjeli u različite zemlje. Kako bi im se pomoglo, njemački Crveni križ od prošle jeseni sudjeluje u pilot-projektu, koji je pokrenuo Međunarodni crveni križ zajedno s još 18 europskih službi za traženje Crvenoga križa: Internetskoj platformi Familylinks. "Ona omogućuje izbjeglicama da pronađu članove obitelji preko fotografija", kaže Reimann. To je znatno poboljšanje, budući da se u javnim registrima često mogu naći neispravno napisana imena. Umrežavanjem 18 službi za traženje nastala je velika mreža za potragu.

Povratak obitelji uz pomoć fotografije

Na ovoj platformi izbjeglice mogu uputiti upite vezane za potragu ili sami o sebi dati informacije i fotografije. "Izbjeglice u međuvremenu ciljano traže nas i mole nas za pomoć", kaže Reimann. S izborom fotografija Crveni križ mjesečno napravi jedan plakat i objesi ga na mjestima koja su poznata po tome da se na njima zadržavaju izbjeglice i migranti. O posredovanju kontakata brinu se suradnici službi za potragu. U Njemačkoj ih je 80 u glavnom uredu. Uz to u svakoj pokrajinskoj podružnici Crvenoga križa radi još jedan koordinator.

Potraga za nestalima u današnje vrijeme odvija se u cijelom svijetu. "Mi na to gledamo kao na dio zadaće, koju nam nalaže Ženevska konvencija", kaže Reimann. I manje organizacije pomažu u potrazi. "Regionalno to mogu biti npr. crkve." Ipak, osobito brojnim vojnicima iz Drugog svjetskog rata izgubio se svaki trag. Procjenjuje se da od 1,3 milijuna nestalih u ratu, 800.000 nikad neće biti pronađeno. Ali potraga nikad neće prestati: "Što nam je vrjedniji bio jedan čovjek, to dublje ćemo ga zanijekati ako ne budemo htjeli suosjećati s njime u posljednjim i najsilnijem potresu njegovog bića, ako je on doista takav bio", stoji na zidu Središnje službe za potragu Njemačkoga crvenoga križa u Münchenu.