Povijesni trenutak u istraživanju svemira
4. srpnja 2005Sve do trenutka sudara kamera ugrađena u projektil odašiljala je slike u kontrolne centre. Na njima se iz neposredne blizine vidi površina kometa: promjenjivo plavkasno svjetlucajuća ledena kora. Sudar 370 kilograma teškoga, bakrom obloženog projektila s kometom dokumentirala je svemirska sonda „Deep Impact“. Njezine snimke izazvale su erupciju oduševljenja u kontrolnom centru NASA-e u Pasadeni i europskome kontrolnom centru u njemačkom Darmstadtu. One prikazuju svijetlu eksploziju na jednom kraju 15 kilometara dugačkog kometa, nakon čega je nastao oblak čestica koji je dijelom obavio komet.
Michael Kahn, analitičar misije iz Europske svemisrke organizacije ESA, kaže: „Bio sam vrlo iznenađen da je u tako kratkom vremenu nastao tako veliki vidljivi oblak. Ili je udarac očevidno bio mnogo žešći od očekivanoga, ili se radi o fenomenu o kojemu prije nismo razmišljali. Možda se, na primjer, ispod površine nalazila nakupina tekućine ili plina koja se sad odjednom raspršila. Bila je to žestoka eksplozija.“
Europska sonda „Rosetta“ bila je podešena tako da je mogla zabilježiti i analizirati eksploziju i oblak čestica: „Tako oslobođene čestice daju se istražiti sa zemlje uz pomoć spektroskopa u velikim teleskopima. Svjetlo možemo razlučiti poput prizme i utvrditi koji su to materijali, kemikalije odnosno elementi.“
Eksplozija skrenula komet s kursa
Krater nastao eksplozijom po prvi put omogućuje pogled u jezgru kometa. Voditelj kontrolnog tima „Rosette“ Paolo Ferei ističe: „Krater je veličine kakvu smo i predvidjeli.“
U unutrašnjosti kometa pohranjena je ona tvar od koje je prije četiri i pol milijarde godina nastao Sunčev sustav i planeti, kao i sama Zemlja, a sve zajedno konzervirano je oklopom od leda. No, znanstvenici ne žele analizirati samo jezgru, nego žele ispitati i kako je komete moguće skrenuti s kursa, bude li se njihova putanja križala sa Zemljinom. Eksplozija na „Tempelu 1“ skrenula je taj komet s njegovog kursa za otprilike deset metara.
„Sigurno je važno prikupiti informacije koje će nam biti od pomoći kada jednog dana u očajnoj utrci s vremenom budemo morali pokušati spasiti Zemlju. Možda za sto ili tisuću godina. No, jednom će se dogoditi da se komet uputi prema zemlji. Prijetit će sudar, a mi ćemo imati u rukama sredstvo da protiv toga nešto poduzmemo.“