Povijest s rupama

"Kada sljedeći puta budete vodili rat, nemojte kod nas" - to je skromna želja jedne starije žene sa otočja Palau u Makroneziji. Njeno lice, nježno tijelo i izborano lice urezuju se u pamćenje. Ona je podigla tužbu, i to ne samo u svoje ime, već u ime svih žrtava Drugog svjetskog rata koje se ne vode u ratnim statistikama njemačkih povijesničara.

U većini knjiga obijavljenih u Njemačkoj, ali i u drugim zapadnim zemljama, milijuni žrtava u Kini najčešće se ni ne spominju, kaže Karl Rössel. Sredinom devedesetih njemu i njegovim kolegama u Porajnjskom novinarskom uredu upalo je u oči da gotovo uopće nema tekstova koji se bave posljedicama Drugog svjetskog rata na tzv. "Treći svijet".

Oni su to željeli ispraviti i započeli su povijesničarsko istraživanje u 30 zemalja svijeta. Izložba u Berlinu je rezultat tog istraživanja.

Kolonijalni vojnici i prisilni radnici

Na njoj se vidi karta svijeta u vrijeme početka Drugog svjetskog rata. Većina zemalja na zemaljskoj kugli su tada još bile kolonije. Velika Britanija je posredstvom Commonwealtha vladala četvrtinom svijata, dok je površina francuskih kolonija bila dvadeset puta veća od "matice zemlje" i imala je 100 milijuna stanovnika. Japan je kontrolirao čitav sjeverni dio Pacifika.

Kad su sile osovine započele rat, u njemu su se automatski našle i sve kolonije. Milijuni vojnika iz Afrike, Azije i Oceanije borilo se u ratu koji u stvari uopće nije bio njihov. Najveću kolonijalnu vojsku je formirala Indija - 2,5 milijuna vojnika. Njih 60.000 je tijekom rata poginulo.

Osim toga su kolonije osiguravale dostavu hrave i sirovina za svoje kolonizatore, brojna radna snaga je bila često i prisilno mobilizirana. A Japanska vojska je širom Azije stotine tisuća žena prisilila na prostituciju. Po mišljenju organizatora izložbe Karla Rössela, sastavni dio modernog, globalnog svijeta svakako spada i globalno poimanja i razumijevanja povijesti.

Rasprava o kolaboraterima

Rössel i suradnici su istraživali širom svijeta. Razgovarali su sa preživjelima i s povjesničarima, sakupljali fotografije i dokumente. Na izložbi su mnogi prikazani, ne štedeći nikoga. To je izazvalo mnoge rasprave.

Na izložbi su naime prikazani ne samo vojnici koji su se borili na strani saveznika, već i brojni više ili manje aktivni suradnici fašističkih zemalja. Posebno je veliku diskusiju izazvalo dokumentiranje ponašanja nekih arapskih političara i uglednika.

Među najvišim vladajućim krugovima je bilo vrlo oduševljenih pristalica nacizma i holokausta.

Novačenje SS-ovaca po Bosni

Tako je primjerice dokumentirano djelovanje jeruzalemskog muftije Hadž Amin al Husseinija, u to vrijeme najvišeg predstavnika Palestinaca, koji je već 1937. javno pozivao na to da se muslimanske zemlje "očiste" od židova. Njega je Heinrich Himmler osobno proglasio SS-Gruppenführerom, i smatra ga se odgovornim za smrt 4000 židovske djece. Tijekom rata je posjećivao i Bosnu i Hercegovinu, gdje je uz odobrenje ustaške vlasti regrutirao muslimaske dobrovoljce za sudjelovanje u SS-jedinicama.

Istovremeno su na izložbi prikazani i drugi primjeri. tako je dokumentiran angažman egipatskog kralja Faruka kao simpatizera antifašizma, a pokazuju se i primjeri tzv. "arapskih spasitelja" koji su židovima spašavali život.

Kritičari smatraju međutim da se takvim prikazivanjem povijesti nedopušteno izjednačavaju suradnici fašizma i antifašisti te da se tom izložbom potiče rasizam. Autori izložbe to naravno negiraju tvrdeći da se ne smije pokazivati samo onaj dio prošlosti koji je u jednom trenutku poželjan.

Njemačkoj predstoji novo suočavanje s prošlošću - ovaj puta iz neočekivanog kuta.

Autor: Silke Bartlick/za

Odg. ur.: S. Matić